HODNICI DANA
Kada bih mogla
da vratim
melodiju ljeta,
miris lavande,
ukus smokava,
soli na koži
propustila bih
maglu kroz prste
sivilu jutra
docrtala boje
bježeći u dan
bez lica.
Kiše otežaju
čak i proljetne
kao da oplakuju
bol klijanja.
Počeci čude
noseći novinu
za preispitivanja.
Zima se grči
ne popušta lako
ni dužem danu.
Ojača noću
rasteže jutro
sumornom nadom.
Vjetar pjevuši
hodnicima dana
proseći društvo.
Stavljam kapuljaču
koračam brzo
da uhvatim ritam
bez vrtoglavice.
Melodija čuči
na usnama,
u zraci sunca
otplesaću je.
Autor: Gordana Tešanović