Kada funkcija postane identitet…
Postoje pozicije koje nose odgovornost i postoje ljudi koji tu odgovornost nose dostojanstveno. Ali postoji i jedan tihi, često neprimijećen fenomen, kada funkcija prestaje biti uloga, a postaje identit. Tada čovjek vise ne govori iz sebe, nego iz pozicije. Ne donosi odluke kao osoba, nego kao “uloga” koju je počeo da živi. Fotelja, kao simbol moći, ne mijenja svakoga. Ali kod nekih ljudi pojačava ono što je već bilo tu. Nesigurnost postaje kontrola. Strah postaje autoritet. Potreba za potvrdom prerasta u potrebu za dominacijom. I tada više nije vazno šta je ispravno nego ko ima posljednju riječ.
U psihologiji ovaj fenomen možemo posmatrati kao poistovjećivanje ličnosti sa ulogom. Granica između “ja” i “moja funkcija” počinje da se briše. A kada se ta granica izgubi, gubi se i sposobnost samopreispitivanja. Jer ako si ti ono što predstavljaš, onda svaka kritika funkcije postaje lična prijetnja.
Zrela ličnost zna: funkcija je prolazna, identitet ostaje. Moć nije u kontroli drugih, nego u sposobnosti da ostaneš svoj i kada imaš autoritet. Najveći test karaktera nije kako se ponašamo kada nemamo ništa, nego kako se ponašamo kada imamo moć. Jer tada se ne vidi titula nego čovjek.
Fotelja ne otkriva ko smo, ona samo uklanja ono što smo do tada skrivali.
Autor: Marija Banjac Petković