Grad je prelijep. Bašte su pune, parkovi takođe, ni nove cijene pića neće uticati na broj gostiju. Radi li ko? Toaleti najviše, mjesta za fotkanje su puna za najnoviji hobi naših dama: ja u ogledalu, ja pored fotelje, ja popravljam šminku… kao da je bitna osoba sa kojom sam došla.
Kažu mi da samo pišem o nedostacima, a nikad o lijepim stvarima u gradu. Kad grad doživljavaš kao svoju kuću valjda želiš da ga dotjeraš najbolje za sebe, pa onda i za druge. Ne mogu da budem slijepa na kičeraj od Vodovoda do parka Narodne skupštine. Ne nazivam djela umjetnika kičerajem, već količinu razbacanu po principu “evo, može ovdje”. I neće biti ni ovo kraj. Pronaći će se ćošak za još nekog iz bliže ili dalje istorije.
Već sam pisala o tome kako se ništa otvoreno ne održava. Perin park se renovira, kažu ove godine, a vjerovatno ćemo dogodine opet neki drugi. I tako u krug. Niko ne spominje kako je živjeti u gradu, već samo kako grad uljepšati za turiste. Iako smo svi skoro ovisni o internetu zaboravljamo da ti turisti mogu veoma brzo da prenesu fotografije našeg nemara.
Grad je zagušen saobraćajem. Previše auta, uske ulice, a nikako da koristimo gradski prevoz. A i kako bi kad je neredovan. Grad je prljav, zelene površine zapuštene, a vazduh nezdrav. Mi koji smo ovdje stalno udišemo ovaj vazduh, turista nekoliko dana. Naša djeca bi trebala biti najpreča. Šta smo uradili? Auta je sve više, privatnih ložišta takođe, a uredjuje se najviše centar.
Približava nam se ljeto. Kako je smanjen broj zelenih površina u centru moći ćemo se prošetati samo ujutro. Toliko je kamena i novih zgrada, a u najavi su još dva gradilišta. Nadam se da će Park knjige imati ljepše zelenilo ove godine.
Vrbas će opet tugovati kad mu padne vodostaj. Kanalizacija se ne rješava, ali oni koji odlučuju o tome ne provode ljeta uz njegove obale.
Autor: BAKA