Evo, blago nama, stiglo je proljeće i vrijeme se proljepšava. Sa lijepim vremenom dolaze i razni ulični
štandovi. Na uličnim štandovima promovišu se političke partije i kandidati. Ah, da – izborna je godina!
Da budem iskren, nemam ništa protiv ovih štandova. Klinci i klinceze što na njima rade zarade sebi džeparac, a nikome ne smetaju i nisu navalentni. Ako te zanima – staneš i potpišeš, ako te ne zanima samo prođeš. Međutim, od svih tih silnih propagandnih štandova bar ima neke sitne koristi: dobiješ promotivnu olovku koju nikad nemaš pri ruci kada ti zatreba, majicu sa sloganom koja dobro posluži za krečenje i upaljač koji dobro posluži strastvenim pušačima koji ga obično nikada nemaju da zapale cigaretu…
Sa druge strane, oni što mi igraju po živcima su kandidati i partije po medijima i društvenim mrežama. E, od tih se ne može pobjeći! Upališ TV da pogledaš film – svako malo propagandni blok, gledaš nešto na telefonu, a pri otvaranju aplikacije iskoči politički pamflet, upališ radio kad ono političke litanije svako malo…
Što kaže ovaj jedan lokalni zgubidan: uđem na porno-sajt, ukucam u tražilicu kategoriju gang bang – hopla! Iskoči mi reklama političkog kandidata za izbore! Ono, znam da ima svakakvih seksualnih orijentacija i fetiša, ali ovo je vrhunac perverzije… Neee! Lažem! Vrhunac perverzije je kada te nazove ili pošalje poruku poznanik ili neko od familije da glasaš za tog i tog jer se dotična persona kandiduje za neku funkciju, a od kvaliteta ima „dobar je čovjek, znam mu ja roditelje“. Hvala, ali ne
hvala.
Ignorišem koliko mogu ove gore pomenute „perverzije“ i ne želim da navijam ni za koga (izuzetak su utakmice i prvenstva). Ne agitujem, ne hejtam, ne pljujem, ne uzdižem… ne zanimate me više! Razlog za takav moj stav je prethodno podržavanje i agitovanje za jednu osobu i političku stranku. Tu sam se, da budem iskren, zadao iz petnih žila iz ličnih pobuda i uvjerenja. Priznajem, bio sam naivan i nasjeo sam na šuplje priče i obećanja o promjenama i okretanju nove stranice istorije. Radovao sam se najiskrenije kada je ta partija osvojila ubjedljivu pobjedu. Ali, kao što je davno rečeno, iskren
političar i nevina kurva ne postoje…
Politička partija i njen harizmatični lider, za koje sam tako naivno i svesrdno navijao, ne samo da su trijumfovali na izborima već je dotični spasilac odmah zasjeo u fotelju gradonačelnika i, gle čuda, brzinom svjetlosti počeo da „ispunjava“ obećanja i pretvara naš grad u pravo malo gradilište izbornih
bajki…
Pa da krenemo redom:
Betonizacija i urbanistički haos – građani kritikuju prekomjernu gradnju u centru grada i pretvaranje zelenih površina u stambeno-poslovne komplekse. Predizborno obećanje bilo je da će se zaustaviti divlja gradnja. Sad su počeli i da režu drveće uz Vrbas da bi se napravila betonska staza za šetnju.
Saobraćajni kolaps – uvođenje jednosmjernog saobraćaja u strogom centru grada, kružnih tokova i biciklističkih staza stvorilo je ogromne gužve i saobraćajne čepove, umjesto da rastereti saobraćaj. Ne razumijem stvarno čemu prenamjena najrasterećenijih ulica u jednosmjerne…
Gubitak parking- mjesta i rupe po cestama da ne spominjem.
Ekspertska Gradska uprava koja će rješavati tekuće probleme grada. Ali… Umjesto isključivo eksperata na javnim konkursima, mnoga ključna mjesta popunjena su po babu i stričevima. Rezultat ovoga: za svako rješenje napravio je dva problema. Javna je tajna da je u gradskoj upravi udvostručen broj zaposlenih.
Trošenje novca na šminku umjesto na komunalne projekte – trošenje budžetskog novca na besmislene dvorane (poput “kabriolet dvorane” za teniski turnir koja trune), fontane, plastične dinosauruse i raznorazne skulpture, dok prigradska naselja i dalje imaju redukcije vode i makadamske puteve koji pamte Austrougarsku… Ali čuj, daj šminke i hepeninga za Instagram profil kako je naš grad najljepši u poznatom kosmosu… Potemkinovo selo, ja bih rekao. Bahatost i ignorisanje stvarnih problema – u javnim istupima gradonačelnik sve češće popase kritike zbog navodne drčnosti prema novinarima i građanima koji mu postavljaju nezgodna pitanja o stanju u gradu. Na svako ukazivanje na nepravilnosti, u kurcobol modu je on…
Do podne opozicionar, od podne „simbioza man“ u svojoj kampanji oštro je kritikovao svog protivnika, podnosio krivične prijave protiv istog zbog raznih malverzacija i nepravilnosti u radu. Sada su najbolji haveri i zajedno vode političku kampanju…
Političku stranku koju je osnovao gradonačelnik mirne duše je mogao da nazove Partija zelenih, jer grad, zahvaljujući neodržavanju zelenih površina, sve više liči na Amazonsku prašumu. A što se tiče čistoće grada, radnici iz Indije i Bangladeša kažu da se u našem gradu osjećaju kao kod kuće – jednako je prljavo.
Neradna nedjelja, neće da može! Transparentnost gradske uprave – how yes no! Izgradnja moderne gradske bolnice, ni na mapi! Izgradnja vrtića i škola, kao i finansiranje istih, pa za to bi se i Minhen dobro počešao po džepu! Most u Docu – no comment. Gradski prevoz bolje bi i organizovanije vodili Krstić i sin sa svojim autobusom iz kultnog filma „Ko to
tamo peva“. Itd, itd…
Treba biti pošten i reći da je ispunio obećanja oko besplatnih udžbenika osnovcima i besplatnog javnog prevoza penzionerima. I na tome mu svaka čast. Besplatne građevinske dozvole i legalizacija objekata? Hmmm… pokazaće vrijeme. Još je rano za komentarisanje. Uglavnom, da ne dužim i zamaram činjenicama, ne vjerujem izborima i političkim pamfletima. Nimalo im ne vjerujem. Kod nas je ustaljen sistem „sjaši Kurta da uzjaši Murta“ jer je glavni cilj svakog političkog kandidata da se dokopa bilo kakve funkcije i vlasti. Makar i kao predsjednik mjesne zajednice, ali neka je bilo kakav oblik vlasti. A narod? Ma ko jebe narod. Ionako ima kratko pamćenje… Do narednih izbora zaboraviće sve što mu je obećano. Daj samo hljeba i igara.
Samo pogledajte kroz prozor i oko sebe. Ako vam je dobro, onda ništa…
Autor: Velimir Cinik