Početak ljeta je u znaku lipa. Svake godine kažem da je jači miris što je nevjerovatno, ali kako drvo raste i sadimo nove sadnice vjerovatno je moguće. Grad je malo ljepši sa ovim timom za održavanje zelenih površina, ali boljku vreline kamena i betona osjećamo već sad, a tek se očekuju vrućine.
Vrijeme svjetskog prvenstva u fudbalu smo iskoristili za političke “ispade”. Kako se zahuktava predizborna kampanja tako se koristi svaka prilika za iznošenje navijačkih sklonosti. Zašto je bitno što će neko reći “navijam ili ne navijam za Bosnu”! Stvarno će mu to dati bolju ocjenu?
Svaki put čujem pred utakmicu one što ne navijaju kako idu gledati. Što? Da likuju ako izgube? Licemjeri!
Kao navijam za Argentinu… nikad to neću razumjeti. Zar nije logično za komšiju, ako nema domaćih? E, tu je problem. Bosna i Hercegovina nije domaća iako imamo njeno državljanstvo. Ona je Bosna a mi smo Srpska ( entitetsko )— politika u sportu. Svuda! Bojkotujemo proizvode, umjetnost, sve! Kako mi, tako i oni. Draže nam špansko, njemačko iako bi trebalo znati da oni za istočno tržište izvoze drugačiju robu. Ako je smetnja “istočno”, onda svakako za one što nisu u EU.
Gotov upis u srednje škole. Prijeti nam “potop” tuđih radnika. Naša djeca neće ni za konobara, a o mesaru i pekaru da ne govorim. Valjda mogu (a i jesu) bez škole u konobare. A pekare će biti kod Tin-Čina ili Al Ahmeda. Njih neće zanimati prodaju li Mili, Marku ili Mehi.
Jedino su frizeri popunjeni.
Važno je da budemo ošišani i počešljani. Prećemo u vegane. Onda nam ne treba ni pekar ni mesar. Ješćemo sirovo. Možda nam to i priliči kad se ponašamo kao „'tice“. Letimo sa grane na granu u politici, a živimo od mrvica koje drugi bace.
Autor: BAKA