Jutros uz kafu gledam rezultate utakmica Svjetskog prvenstva u fudbalu i vidim da je između
ostalog reprezentacija BIH izgubila meč od ekipe SAD sa rezultatom dva naprema nula. E sad
kome pravo, a kome krivo, meni je drago što se reprezentacija BIH ovako visoko plasirala po
prvi put u svojoj fudbalskoj istoriji. Očekivalo se više od ekipe Zmajeva, ali šta da se radi…
Druga udarna vijest je transfer bivšeg člana partije Za pravdu i red timu Draška
Stanivukovića. Dakle, nakon svih medisjkih spekulacija za koji će tim zaigrati na predstojećim
izborima, Milan Minja Savanović je sad i zvanično pristupio Pokretu Sigurna Srpska. Vjerujem
da je njegovom dojučerašnjem saborcu i pobratimu prisjeo doručak, ali čuj, ko igra za raju i
zanemaruje taktiku…znamo svi.
Naravno, mreže i komentari su se upalili ko slijepo crijevo. Jedni pozdravljaju, drugi pljuju,
treći blagosiljaju, četvrti kunu – ukratko rečeno, naša posla. E sad šta bi ovaj potez mogao da
znači na političkoj rang listi u RS?
Da budem iskren, Savanović je do sada uglanom bio kritičan prema Draletovom načinu
vođenja politike, tvrdeći da se previše oslanja na medijski nastup i politički marketing, a
premalo na konkretne rezultate. Manje-više nije puno pogriješio, a nije ni jedini koji je
iskazao kritički stav prema djelima našeg gradonačelnika.
Savanović je takođe često isticao je da je politici opozicije potrebno više unutrašnje
demokratije, jedinstva i dogovora. Otvoreno je kritikovao pojedince da donose ključne
odluke bez dovoljno konsultacija. Ove izjave su se često odnosile na odnose unutar
opozicije, ali su se pominjale i u kontekstu Draška Stanivukovića. Ništa vulgano, ništa ad
hominem (bar koliko ja znam).
Savanović je javno isticao jda građani očekuju rješavanje konkretnih problema umjesto
međusobnih političkih sukoba i ličnih prepucavanja. E to se i ja slažem! Problema ko u priči,
ljudi imaju redukcije vode u najvećem gradu Republike Srpske, a ovamo se pravi neki skejt
park i slično… Mislim, budimo realni…
E sad, vatreni navijači Draška Stanivukovića smatraju da je dolazak Savanovića znak da
Pokret Sigurna Srpska privlači kadrove i iz drugih opozicionih opcija, posebno uoči izbora. U
tom narativu, njegov prelazak se predstavlja kao jačanje organizacije i pokušaj širenja baze
birača. Sa ovim se u potpunosti slažem, jer kako sam već pisao Minja Savanović ima veliku
popularnost i armiju pristalica iza sebe što je stekao svojim humanitarnim radom i
zalaganjem.
Vatreni navijači tima Nebojše Vukanovića misle da prelazak neće donijeti bitniju promjenu u
odnosu političkih snaga. Pojedini ovaj čin tumače kao posljedicu sukoba dva dojučerašnja
saborca i pobratima, a ne kao promjenu političkog kursa. Inat, što bi se reklo, a za pristalice
Vukanovog lika i djela Minja je naravno preletač, izdajnik i prodana duša…
Sa druge strane terena u taboru vladajuće koalicije sada sigurno otvoreno likuju kako se
opozicija raspada i međusobno glođe uz zvuke harmonike dugmetare i stihove nezvanične
himne “crvenih” “Neee možeee naaaam niko niiištaaaaa…” Novčanica iz narodne kase
naravno ide harmonikašu na čelo.
U ovom trenutku je prerano sa sigurnošću procijeniti politički efekat kao i pobjednika
aktuelnog svjetkog prvenstva u fudbalu. Najveći test biće predstojeći izbori, kada će se
vidjeti da li je prelazak donio novu podršku Pokretu Sigurna Srpska ili je riječ prije svega o
pojedinačnom političkom transferu. U oktobru će se pokazati da li je Savanović samo vezni
igrač ili napadač u špicu koji odlučuje ishod finalnog meča. Da li će bodove prikupiti igrom na
terenu ili na penale ostaje da se vidi.
Autor: Velimir Cinik