ŽENA
Ona je najveći dokaz da ja sam baš ja,
Njeno bijesno ne, njena ličnost i pobuna.
Ona je najveća mjera ludila moga,
jer u meni vidi i kera i Boga.
Ona svetica je moja i đavolica i zlobnica,
sestra, saborka, ljubavnica, rodica.
Sve je ona moje, a ja skoro ništa,
nosi me i psuje od bojišta do skrovišta.
Nedovoljno hrabar sam, a i nje se bojim,
želim da budem snažan i jak, jer je volim.
Želim da budem silan kao priroda njena,
jer muško je ono što zahtjeva žena.
Od mene jača je, ljuća, i gola i bosa,
Snažna i prelijepa, moja riđokosa.
Sve moje nosi, vremena i boli,
i uči me stalno da trpljenje voli.
Hvala joj!
Autor: Mladen Tešanović