Da li je mjera slobode jednaka mjeri odgovornosti,
Kada bi Republika Srpska istinski željela sebe da ojača i podigne na jedan viši nivo društvenog organizovanja i svijesti, prvi zadatak bio bi osamostaljivanje pojedinca.
Samo čovjek koji može da brine o sebi i svojim bližnjima u stanju je shvatiti da se državi daje i da se država gradi, a ne razgrađuje.
Ljenost i ovisnost o državnoj “sisi”, te taj majčinski princip zbrinjavanja na koji smo se navikli kao na heroin, odvaja nas od realnosti, introspekcije i odgovornosti.
Istina je da je lakše upravljati onima koji su ovisni, ali u dugom roku takvo društvo ne može opstati, te postaje sve smrdljivije i mlitavije.
Sloboda i nezavisnost svakog pojedinca leže u preuzimanju odgovornosti, u muškom principu, a država i sistem mogu mnogo toga da urade kako bi uticali na svijest i pokrenuli promjene.
Neke od mjera su:
0. Stvoriti ambijent prilika – prirodnu težnju ka slobodi.
1. Omogućiti svakom domaćinstvu da proizvodi hranu za vlastite potrebe uz zagarantovan otkup viška.
2. Omogućiti svakom domaćinstvu da proizvodi energiju za vlastite potrebe.
3. Učiniti što primamljivijim život na selu i na periferiji velikih centara.
4. Motivisati i podržati stupanje u brak prije 25. godine.
5. Motivisati i podržati rađanje djece.
6. Sankcionisati, ekstremno oporezivati i raditi anti-kampanje za sve destruktivne pojave u društvu.
7. Obrazovne ustanove prilagoditi ostvarenju navedenih ciljeva.
8. Povećati uticaj SPC u društvu – približiti narod ljubavi, empatiji, sabornosti, te konačno napraviti trajni otklon od SFRJ (bez mržnje, samo krenuti dalje).
9. Depolitizovati društvo – politiku svesti na uski broj ljudi (ne mora svaka učiteljica, poštar, pisar i kulturni radnik biti član partije).
10. Zatvoriti dugovanja kod “anti-ljudskih” interesnih grupa.
11. Umjetnost, kulturu i istoriju nerazdvojivo uvezati u cilju oplemenjivanja društva.
12. Medije staviti u službu edukacije i osvješćivanja društva.
Autor: Mladen Tešanović