ZABRANJENI I DOZVOLJENA
Banjaluka je sinoć ugostila Jelenu Karleušu, samozvanu beogradsku “Divu” čija je muzička karijera neosporna, ali u sferi umjetnosti koja nikada nije rađala dive. I neka je. Dugo je na sceni, u svojoj niši dominira i sa pravom se može reći da je nesalomiva, ali…
Gradu Banjaluci, mome gradu, i ljudima koji vode grad, iz nekog razloga, Desengerica je nedopustiv, a JK je baš ono top priča. Zašto?
Odmah da kažem meni ne smeta ni jedno od njih dvoje. Igrom sudbine bio sam čak na dva nastupa gospođe Jelene Karleuše, a gospodina Dragomira Despića nisam slušao i gledao u live-u, ali ko zna, mlad sam ja😂
Pjesme im sve znam. “Manijak”, “Insomnija” i “Krimi rad” hitovi su, svaki u svoje vrijeme, koje je fenser (seljak) u meni mnogo volio, a sa druge strane Despićeva energija jača je čak i od one koju su imali Nešo Twins i DJ Krmak. Zaista poseban lik (podsjeća me na mene iz 2006.).
E sad, može li mi neko reći u čemu je vrijednosna razlika ovo dvoje umjetnika? Zašto sa ushićenjem čekamo i slušamo “Divu” (ustupamo joj rimsku tvrđavu staru hiljadu godina da se kerebeči, skiči, promoviše golotinju, blud i nemoral), a tobože se zgražavamo na “bolesnika” (jer donosi pečenje na scenu, gađa ljude čarapom, tuče obućom i pjeva o kokainu)?
Ponavljam, ne smetaju mi ni on ni ona, ali mi smeta licemjerje. Da stvar bude gora, ovo dvoje ni izbliza nisu dvije najveće “budale” koje je vidio ovaj grad, ali iz nekog razloga Desingerica nije dovoljno dobar za prefinjeni duh Banjalučana, a polugola tetka čiji je nastup erotski program valjda je neka avangarda. Ne kontam!?
Po kojim mjerilima je ona vrijedna pažnje i dozvole da utiče i zabavlja, a on ne?
Autor: Mladen Tešanović