Balkan ne podnosi kritiku, teško se nosi sa vlastitom nesavršenošću, a lojalnost i dodvoravanje vrlo često ne umije da razlikuje. Država nije samo teritorija, zastava ili himna. Njena najveća snaga nalazi se u institucijama i povjerenju koje građani imaju u njih. Povjerenje je ključna riječ i riječ koja je usko vezana uz istinu. Istini se vjeruje. Zato se država ne čuva slijepim odobravanjem onih na vlasti, već spremnošću da se od svakoga ko obavlja javnu funkciju traže odgovornost, rezultati i poštovanje “društvenog ugovora”.
Kritika nije neprijatelj države. Naprotiv, argumentovana i dobronamjerna kritika jedan je od najvažnijih mehanizama njenog očuvanja. Društvo u kojem se greške prećutkuju ili opravdavaju zbog političke pripadnosti postepeno slabi vlastite institucije i otvara prostor zloupotrebama.
Svaki nosilac javne funkcije mora biti svjestan da mu je povjerenje dato privremeno i da je dužan polagati račune građanima. Transparentnost, odgovornost i spremnost da se priznaju i isprave greške nisu znak slabosti, već političke i moralne zrelosti.
Istovremeno, i građani imaju odgovornost. Njihova je dužnost da prate rad institucija, postavljaju pitanja i razlikuju kritiku usmjerenu ka poboljšanju od pokušaja rušenja ustavnog poretka ili podrivanja državnih interesa.
Jake države nisu one u kojima se vlast nikada ne kritikuje, već one u kojima su institucije dovoljno snažne da podnesu kritiku, isprave propuste i nastave raditi u interesu svih građana. Samo kroz odgovornost, polaganje računa i otvoren dijalog moguće je graditi stabilnu, pravednu i dugoročno održivu državu.
Autor: Fredi