Dragi gospodine Helez,
Ministre, javna ličnosti, bosanskohercegovački patrioto, zaštitnice obespravljenih i nemoćnih, nosioče pravde i morala… (šalim se)
Ako Vam se u životu desi da dođete do pampersa to nije sramota, postoje u životu mnogo teže sudbine od sranja u gaće u dubokoj starosti.
Postoje teže sudbine i od pravednog ili nepravednog tamničenja, a vjerovali ili ne, postoje teže sudbine i od same smrti. Djela naša će sve to odrediti – treba biti čovjek (pa i prema Ratku Mladiću).
A kad smo već kod djela, Vi gospodine Helez morate shvatiti niko normalan ne smatra generala Mladića junakom zbog zločina za koje je presuđen, ali postoje i oni kojima je sačuvao kuću i rodni kraj, oni kojima je sačuvao oca, brata, ženu, majku ili dijete od mudžahedinskog noža, oni koji su spašeni od Bosne po mjeri rahmetli gospodina Izetbegovića. Morate to da shvatite kao što mi moramo da shvatimo da je general presuđen za najteže zločine, među kojima je i genocid i da su događaji u Srebrenici jedna od najvećih istorijskih grešaka Srpskog naroda.
Zajedno moramo shvatati, jer guranje jedne istine dovelo je Bosnu i Hercegovinu na korak od novog sukoba. Da li je to cilj?
Ratko Mladić je čovjek gospodine Helez, baš kao i Vi, čovjek od krvi i mesa sa vrlinama i manama. Nije ni anđeo ni đavo, samo čovjek, osuđen, zatvoren, sa svojim “zvonom oko vrata” (možda i težim od onog koje zaslužuje). Šta treba još?
Hoće li ustati neko sa onog mezarja u Srebrenici kada general umre?
Hoće li ustati neko ako se on baš dobro napati do smrti?
Hoće li i jednu majku Srebrenice manje da boli gubitak sina, ako Mladićevog sina zabole Vaše riječi?
Hoće li neko biti manji “četnik” zbog onoga što Vi pišete?
Ne postoji Srbin na kugli zemaljskoj koji ima pozitivno mišljenje o Haškom sudu, ali mi svoj krst nosimo, hajde i Vi probajte da svoj nosite malo dostojanstvenije, ovo je sramota.
Autor: Mladen Tešanović