Iako sam skoro poletio političkim nebom Republike Srpske, neko bi rekao zaronio u mulj, moja politička vidljivost mnogo je veća od one umjetničke i društveno-osvješćujuće.
Mediji i moja ličnost ono su što povezuje sav taj rad, ali nepobitno je – Mladen političar i predsjednik GO NDP Banja Luka zasjenio je Mladena umjetnika.
“Političar 1984” zasjenio je “Ludog Psa Madoga”, Nova politika zasjenila je Madogart.
I znao sam ja da će to tako da bude. To je jedan od dva motiva zbog kojih sam ušao “u mulj” – da se moja riječ dalje čuje.
Jer ne voli Balkan “glupiranje” i “filozofiranje” (tako zovemo umjetnost i odgovornost prema društvu). Balkan voli vođe, lidere, harambaše i ‘ajduke. Žestoke tipove koji daju sve i uzimaju sve dok mi levitiramo i slavimo naše zajedničke (a u stvari samo harambašine) uspjehe.
Tako slavimo i naše sportske pobjede sa picom i pivom u ruci.
Voli Balkan i strah i krivicu, nasilje i silu, komšijinu kravu ne voli, ali voli inat, rakiju, kontru i čakiju, BMW-a šasiju i da ponovim – SAMO JAKO!
I shvativši, odlučih i ja da se uozbiljim, dohvatim ozbiljnih tema i još ozbiljnijeg svijeta i tu sam – kampanja samo što nije. Želio sam to i Bogu hvala imaću priliku da se “izmjerim”.
E sad, pošto sam ja nov u ovom svemu, a kreativnost još nije iščezla, dođe mi misao da bih jedan dio svoje kampanje mogao provesti na sajmu knjige!? Imam “u rerni” tri nova naslova i uz četiri već objavljena djela bio bi to ozbiljan štandić gdje bih se ja predstavio kao jedan sasvim drugačiji političar. Zamislite.
Na ovu ideju (nedvosmisleno utopističku) neki ljudi sa kojima sam pričao, a koji razumiju glasačko tijelo u Srpskoj, reagovali su poprilično burno:
“Reci da se šališ!”
“Kakva umjetnost i politika, nisi pe*er!”
“Je*o te Sajam knjige, pjevaćeš ti meni na Kočićevom zboru!”
“Odmah sam sebi na čelo naslijepi etiketu levat, možda bi dobio koji glas iz sažaljenja!”
I tako dalje…
I ne ljuti to mene ni najmanje, rekoh na početku, ja sam shvatio kojim putem moram ići, ali mnogi divni ljudi ne žele da naprave kompromis i ne žele da priđu “mulju” – tu najviše gubimo.
Osudili smo sebe na “ajkule” (harambaše i ‘ajduke).
Ali da ne bude sve tako crno, ostavljam na slici jedan kratak isječak, kao najavu nečeg novog, “iz rerne” (sajam je svake godine, izbori svake druge).
Autor: Mladen Tešanović