U oktobru će se navršiti 23 godine od smrti gospodina Alije Izetbegovića, čovjeka koji je ostavio neizbrisiv trag u istoriji Bosne i Hercegovine.
Kao dječak, čiji je otac bio na ratištu, u to vrijeme, pa i godinama nakon toga, za mene je čovjek sa slike bio oličenje zla.
Smatrao sam ga krivim za sve loše što se događalo, njega i pokojnog gospodina Tuđmana, i nisam imao kapacitet da svijet pogledam iz njihovog ugla. A i jedan i drugi ostvarivali su vjekovne težnje svoga naroda. Svakako na uštrb Srba, ali to je naš problem, ne njihov.
Danas, iz ove pozicije, sa pune 42 godine, moram priznati da malo drugačije gledam na rat u Bosni i ljude koji su tu kašu zakuhali. Svakako da recept nije osmišljen u Bosni, za plan o raspadu SFRJ znao je i sam Broz, ali svaki plan neko mora da sprovede i tu se pojavljuje gospodin Izetbegović, svjestan da kraj Juge, može biti početak ostvarivanja njegovog sna – bošnjačke (islamske) države u Evropi. Politika SDA u tom smislu nije bila radikalna, ali ideologija koja je živjela u dotičnom jeste. O tome najbolje svjedoči deklaracija iz 1970. godine.
Prvi put kada sam čitao citate iz Islamske Deklaracije, smatrao sam ih bolesnim, nacističkim i zlim, a danas se divim gospodinu Izetbegoviću, jer je bio hrabar da vjeruje, povede svoj narod i ne bude komunjara. Nikada Srbi ne bi dobili Radovana, oca Srpske Republike, da nije bilo rahmetli gospodina Alije. Kvalitet rađa kvalitet.
Dakle, ambicije gospodina Izetbegovića i podrška hrvatskih političara da se preglasaju Srbi razlog su početka rata u Bosni. Da se ne lažemo, rat je bio neminovnost, bio bi i danas, na prvom preglasavanju koje jedan od tri naroda ne bi mogao “zakočiti”. Zato je instrument vitalnog nacionalnog interesa jedan od ključnih alata za očuvanje Dejtonakog mira.
I da, taj mir potpisao je gospodin Izetbegović. Stao je rat i ozvaničeno je postojanje Republike Srpske. Hvala mu. Tata se vratio kući i njegova borba nije bila uzaludna. A nije uzaludna bila ni borba rahmetli gospodina Alije. Bosna je danas “samostalna” i suverena država (pod okupacijom EU i NATO), Bošnjaci jesu većinski živalj, a Sarajevo jeste glavni grad te nove Bosne i ono glavno, ni dan danas bošnjački korpus nije odustao od Bosne po mjeri rahmetli gospodina Alije. Kapa do poda.
Ono što mi Srbi iz toga trebamo naučiti je nešto što je lider Bošnjaka od nas učio, a mi zaboravili. Ideja je besmrtna, ona živi vječno i jača je i od vremena i od svake sile. Jedino ideja može da se suprotstavi ideji. Imamo li je i šta smo spremni žrtvovati za nju?
Ono što Bošnjaci treba da nauče piše na slici i nisam rekao ja, nego čovjek na slici:
Ko ne vjeruje, evo vam link pa gledajte: https://youtu.be/0wiewxE33A0?si=6zVdnd0EN49KqbjY
Autor: Mladen Tešanović