Evropa je davno izmjerila da je radnim danom druženje zaposlenih roditelja sa djecom 11-12 minuta . Ako je radno vrijeme od 8 do 16 časova, u najboljem slučaju , porodica je na okupu u 16:30. Sljedeći sat je za spremanje obroka i životnog prostora. Poslije toga su aktivnosti van kuće bilo djece ili roditelja. Po povratku su pripreme za sutrašnji dan.
Znači: dijete je samo napisalo zadaću,izabralo šta će čitati, šta gledati, a da na to ima veći uticaj društvo nego roditelj. Roditelji su umorni od obaveza i rijetko pokazuju zanimanje za učenje sa opravdanjem da su sve omogućili za uspijeh. U to sve je soba sa pratećim sadržajem za učenje i zabavu, hrana i džeparac. Premalo je interesovanja, premalo razgovora i zajedničkog rada.
Živimo u vremenu u kom se poslovi ne dijele na muške i ženske, ali praksa kaže da “tate” imaju više slobodnog vremena za sebe. Odnos mame i tate je jako bitan. Mama mora biti zadovoljna, jer je onda radost i harmonija u kući. Djeci su potrebni oboje, pa neka roditelji podijele pomoć po interesovanjima. Izbor je na njima.
Nažalost,nastavni program je prezahtjevan za djecu koja nisu usvojila radne navike na vrijeme ili su zbog izazova spriječena da uče. Umjesto razgovora i pomoći roditelji ih kažnjavaju, a gradivo se nagomilava. Sa lošim ocjenama stižu i prve laži. Roditelj se mora više interesovati za obrazovanje svog djeteta, nego za društvene mreže i TV program.
Mobilni telefoni postaju ovisnost, a i loša slika koju dijete formira o važnosti za roditelja. Mora im se objasniti zašto ograničavamo vrijeme za ekran. Mora im se pokazati svojim primjerom.
Ostavimo mobilni u dnevnoj sobi barem dok smo u trpezariji ili dječijoj sobi. Isključimo ih vikendom na izletu. Neka djeca znaju i osjećaju da su najvažnija i najvoljenija na svijetu.
Autor: BAKA