Ovih dana sam prolazila kroz Gospodsku ulicu i na Trgu Krajine sam po običaju iskulirala sve one
političko-propagandne štandove, ali jedan štand na trgu je bio poseban. On nije bio politički orijentisan nego – ekološki! Fondacija za zaštitu životne sredine „Prodiši“ i Centar za životnu sredinu organizovali su performans – šator u kome je simuliran zimski vazduh u Banjaluci. Slogan pod kojim su nastupili na trgu bio je “I mi prodajemo maglu”, a u sklopu akcije postavljen je i štand sa teglama u kojima se nalazio vazduh. Slogan i prezentacija izgledaju šaljivo, u duhu legendarne “Top liste nadrealista”, ali ukazu na veoma ozbiljan i gorući problem.
Naime, poznato je da je već duže vrijeme u našem gradu vazduh u zimskim mjesecima doslovno toksičan. Ima i aromu i boju – bukvalno vidimo šta udišemo! Prema mjerenjima prošle zime, u našem gradu je izmjereno 314 µg/m³ čestica, a po skali Svjetske zdravstvene organizacije normalno je do 15! Znači, vazduh u našem gradu je doslovno otrovan! Ovako nešto, po svemu sudeći, nikoga ne zanima previše. Bitniji su kružni tokovi, kipovi, saobraćajnice u izbornoj godini…
Grad je u kotlini, zakrčen automobilima i grijanjem na ugalj i drva. Pored uglja i drva, loži se još i svakakvo smeće. Na sve to treba dodati divlju gradnju koja narušava prirodno strujanje vazduha i sve manje zelenih površina u gradu. Zahvaljujući gradnji i smanjenju zelenih površina, grad će ljeti biti sve topliji i topliji, a zimi sve zagađeniji!
Zanima li ikoga otrovan vazduh koji nas sve lagano ubija? Kako niko od političara neće da predloži ili zahtijeva uvođenje strožih ekoloških normi? Zabranu ulaska motornih vozila u centar grada? Strožu kontrolu na tehničkim pregledima vozila? Kontrolu ložišta po kućama? Subvencije za kupovinu ekološki prihvatljivijih kotlova i peći? Obnavljanje fasada na zgradama u cilju energetske efikasnosti? Biće da je za prosječnog stanovnika Banjaluke i RS riječ ekologija asocijacija na neke čudake i
aktiviste koji vole drveće i prirodu. Onog istog koji baci stari šporet i đubre u potok ili rječicu iza kuće uz izgovor: “Sve to voda odnese”… I onda on pije tu istu vodu što sve nosi. Zato su nam rijeke i jezera zagađeni i puni smeća, zato su nam šume pune otpada izletnika, zato nam je svaka uvala puna šuta bačenog pod okriljem noći, zato nam je svaka druga ulica u predgrađu divlja deponija…
Ako želimo da imamo zdraviju okolinu za nas i našu djecu, moramo prvo da mijenjamo svijest o svojoj okolini, a zatim da država uvede drakonske kazne za zagađivače. Kako vidim, načekaćemo se…Do tada ćemo se čuditi porastu astme, alergija i plućnih bolesti kod djece, te malignih oboljenja kod
odraslih.
Autor: Yezza