I
Prozori vezeni mrazom
blistaju iskricima
na sunčanoj zraci
idilične bjeline.
Razgranati platan
bogato ukrašen ledom
miran kao na straži.
Radost u oku
takmiči se sa sjajem
zimskog jutra –
ćilibar ili kristali?
II
Zvuk kuvala opominje.
Zveckanje šoljica
i miris prve kafe
omotava pospanost.
Medenjaci s cimetom,
srcoliki pozdrav
izvučen iz kutije
da me nasmiješ.
Posteljina složena,
otvoren prozor pucketa
dok propušta svježinu.
III
Ogrćem se šalom
i pogledom dajem znak.
Odavno nam ide ćutanje.
Zatvaraš prozor i stojiš.
Prilazim znatiželjno
da posmatramo ptice.
Naslonjena na leđa –
hodajući radijator
i kikoćem se srećno.
Ti znaš razlog,
zajedno smo mrvili tost.
IV
Škripe spori koraci
na šetalištu iza zgrade.
Lavež malih ljubimaca
u vedrim kaputićima
razbija tišinu jutra.
Držimo se za ruke,
slikamo tragove u snijegu.
Oblačići razgovora
rasplinjuju se brzo.
Još jedan hladan dan
dijelimo na pola.
V
Sa rukom u ruci
u džepu tvoje jakne
vraćamo stare slike.
Mladost se smiješi
iz naših sjećanja
i boji bjelinu u oku.
Glasovi dječije igre,
smijeh na sankanju
budi djecu u nama.
Pogađa me grudva
uz cik iznenađenja.
Autor: Gordana Tešanović

