BLOG

DOBRI I POŠTENI

15.10.2026

(ako izgovoriš nestalo je)

Dva dana prije izbora “iskočio” mi je video sa gospodinom Brankom Blanušom, tada kandidatom za predsjednika Republike Srpske i u tom videu od dotičnog se tražilo da opiše sebe u dvije riječi.

Ne znam koji bi bio “tačan” odgovor, ja bih za sebe rekao (kada bih baš, baš htio da se pohvalim): komunikativan i kreativan. Stvarno jesam, jedinac, vazda željan društva i ovisan o mašti.

Međutim, gospodin Blanuša rekao je da je pošten i još nešto (ovo prvo me je nokautiralo, pa se drugog ne sjećam). Do tada je gospodin Nebojša Vukanović bio republički “gospodar poštenja”, hvalio se Vajkiki odjelom i starim autom, te prokleo sve jednu vilu i limuzinu u Republici Srpskoj, kao kakva gatara.

Iako vjerujem da je video gospodina Blanuše neko drugi režirao zaista ne razumijem kako obrazovan čovjek sebi dozvoli da sam za sebe kaže da je pošten!? Pošten ne znači “nisam ukrao”, pošten, prije svega drugog, znači priznati sebi istinu o sebi. Takođe znači biti na strani istine, ne lagati, ne manipulisati, ne iskorištavati ljude i situacije i još mnogo toga bez čega ne postoji uspješan političar. Bez laganja ne postoji ni prosječna politička kampanja, a ne ona predsjednička.

Priča o poštenju kao političkoj platformi klasično je manipulisanje ljudi iz nižeg društvenog staleža i to manipulisanje koje stoji na zavisti. Zlikovačka i duboko nepoštena manipulacija.
Onaj ko ne zavidi, on “lopova” sažaljeva. Ne mrzi ga i ne sudi mu. I samo to je pošteno.
Hapsićemo, otećemo, vratićemo narodu narodno, potsjeća me na zlikovce sa petokrakama. Fuj!

Ali čudima nikad kraja. Taman kada sam mislio da od “pošten sam” nema niže, gospodin Vukanović objavi da je dobar i da zato ne avanzuje.
Čovjek je dobar.
Bori se za vlast. Želi da vlada, hapsi, donosi svoju pravdu i smatra sebe za dobrog.
Gospodine Vukaniviću, želja za vlašću najizraženiji je oblik egoizma i oholosti. Ta želja se ne javlja kod dobrih (nema dobrih), nego se javlja samo kod teško uznemirenih pojava, da ne kažem zvjeri i baš zato politika i jeste najteži posao na svijetu – zvjerinjak. A vama solidno ide.

I da zaključim. Danas među Srbima postoje dva šampiona politike. Apsolutno prvi je Milorad Dodik, a drugi Aleksandar Vučić. Da li ste ikada čuli da je jedan od njih dvojice za sebe rekao kako je dobar ili pošten!? Nikada.
A znate šta ste čuli!? “Uradićemo sve” da se nešto desi. To je politika – spremnost na sve zarad cilja.

Političara birate po cilju za koji je spreman dati sve, a ne po dobroti i poštenju.

Autor: Mladen Tešanović