Nekako sam drugačije zamišljala biznismena. To bi trebao biti veoma zaposlen čovjek, odgovoran, posvećen porodici i preduzeću. Ni malo škrt, jer ko mu je preči od porodice i radnika? Ni malo rasipnik, jer on zna vrijednost ulaganja u održavanje i uvećanje postojećeg posla. Može biti veoma obrazovan ili slabo obrazovan sa pažljivo izabranim saradnicima.
Stvarnost je drugačija. Naš biznismen je do prvog kapitala stigao po malo sumnjivo, a onda na pravom mjestu u pravi čas zaradio petostruko. Dalje je išlo uhodano. Malo advokatu, malo inspektoru, malo cariniku i hrpica je rasla. Pošto ima mnogo lako zaradjenog novca kupuje sve što mu padne na pamet. Nema vremena za porodicu, jer je strašno zauzet isprobavajući sve što njegov poslovni krug smatra statusnim izazovima.
Alkohol ( i drugi opijati), kocka, putovanja, ljubavnice odvajaju ga od stvarnosti. Djeci ,umjesto posvećenog vremena, ispunjava želje i kupuje ih igračkom, autom, putovanjem. Djeca se često ne snalaze u stvarnom okruženju i nastavljaju očevim stopama. Rijetko su mu radnici zadovoljni, jer ne primjenjuje onu “ako je radnik zadovoljan, posao napreduje”.
Kad im neko ukaže na ispraznost takvog života ( ili ih Gospod ” prozove”) onda su iznenada, preko noći, pobožni i postaju ktitori. Ni politika im nije strana.
( U novije vrijeme imamo i biznismena nalik kometi . Zasija na kratko i tone u zaborav.)
Nasuprot njemu je naš privatnik koji brižljivo okreće svaku marku. Kad poplaća sve obaveze prema radnicima i državi dobro promisli o sljedećem koraku. Da li ići naprijed ili utvrditi položaj prema konkurenciji? Radnici su mu kao porodica, obavezni na porodičnim skupljanjima. Cijela porodica učestvuje da mu se olakša rad, a barem jedno od djece uči da preuzme posao.
I prvi i drugi su manjina društva, ali dok je za jednog humanitarni poziv dobra reklama, za drugog je to odziv da pomogne. Prvi ističe ime, a drugi proizvod.
Autor: BAKA