BLOG

ELENIN HOROR NA UKC-u

09.10.2026

Moj advokatski tim i ja pokušali smo da sa UKC-om pronađemo mirno rešenje, ali bezuspešno. Zbog toga je sada u toku sudski postupak, koji sam odlučna da iznesem do kraja. Protiv glavnih odgovornih lekara podneta je i krivična prijava. Zahtevaću da se utvrdi odgovornost svih koji su za to odgovorni i da, ukoliko se njihova krivica dokaže, snose zakonom propisane posledice, uključujući i zatvorske kazne.

Kada se osvrnem na sve što sam prošla — sepsu, strah za sopstveni život i trenutak kada mi je rečeno da moram da pristanem na amputaciju prsta — svesna sam da sam preživela iskustvo koje niko ne bi trebalo da doživi. Danas sam živa i uspela sam da sačuvam prst i život zahvaljujući lečenju u Beogradu. Međutim, ono što se dogodilo ne mogu jednostavno da zaboravim, niti mogu, a ni želim, da se pravim da se ništa nije desilo.

Ono kroz šta sam prošla nije bila samo borba za život već i borba sa sistemom od kojeg sam očekivala pomoć, ljudskost i odgovornost. Pored sepse, straha za sopstveni život i suočavanja sa mogućnošću amputacije prsta, doživela sam i neprijatnosti od pojedinih lekara i ljudi na čelu pomenute institucije, koje nikada neću zaboraviti.

U trenucima kada je čovek najranjiviji, najmanje što zaslužuje jeste dostojanstven i ljudski odnos. Nažalost, moje iskustvo ostavilo je u meni mnoga pitanja o tome gde su nestali ljudskost, empatija i odgovornost, vrednosti koje bi trebalo da predstavljaju temelj lekarske profesije. Posebno teško mi pada sve što se dogodilo jer sam i sama zdravstveni radnik.

Ali jedno moraju da znaju — nisam osoba koja će se povući, ućutati ili odustati samo zato što je sa druge strane velika institucija. Prošla sam kroz borbu za sopstveni život i niko ne može da očekuje da nakon svega jednostavno okrenem glavu i nastavim dalje kao da se ništa nije dogodilo. Moja upornost nije posledica trenutnog besa, već čvrsta odluka da istrajem do kraja, bez obzira na to koliko vremena bude potrebno.

Ne borim se samo za sebe. Borim se i zbog drugih ljudi i porodica koji su možda prošli kroz slična loša iskustva, ali zbog straha, nemoći ili pritisaka ne smeju da progovore. Ako ja, nakon svega što sam preživela, imam snage da javno govorim o onome što mi se dogodilo i nastavim ovu borbu, neću dozvoliti da se glas onih koji su ućutkani izgubi u tišini.

NNe tražim milost, povlastice niti osvetu. Tražim istinu, odgovornost i pravdu. Neću dozvoliti da bilo ko pomisli da će me umoriti protok vremena ili zastrašiti veličina institucije.

Preživela sam borbu za sopstveni život. Danas sam sabrana i imam snage, hrabrosti i odlučnosti da se borim za istinu. Ne odustajem. Ne povlačim se. Ovaj slučaj ću izneti do kraja — zbog sebe i zbog svih onih koji se još uvek plaše da podignu glas.

Autor: Elena Milašinović