GUNJA
Druže moj mili, od kad nismo sjeli.
Od kad nisam vidio tvoj osmijeh, čuo glas i stav smjeli.
Tvoje priče, neki vic, filmsku anegdotu…
Mislio sam ima vremena, legende su besmrtne, dočekaćeš stotu.
Darko druže, nisi trebao ići,
kako da te vidim, kad ću Darko stići?
Smrt ne razumijem, ne priznam, ne želim – neću!
Rastužio si me drug moj, ali želim ti sreću.
I Banjaluci danas je teško,
ali trag tvoj i pjesma u njoj živjeće vječno.
Hvala na svemu radosni liče,
hvala i za državu veliki ratniče.
Dragi moj Gunja, neponovljiva sliko,
umjetniče, legendo, ljudino, diko…
Nisam te vidio godina mnogo,
a sljedeći put ću pred Hristom Bogom.
Autor: Mladen Tešanović