1. Osveta nije pravda. Koliko god da je gospodin Dragan Vučićević u nekim trenucima bio subjektivan, zlonamjeran, bezobrazan, radio mimo novinske etike i ljudskog morala, osveta ga neće ogoliti ni uniziti. Osveta od njega pravi žrtvu, a od osvetnika subjektivne, zlonamjerne, bezobrazne i amoralne likove (kao da smo to već negdje pročitali).
2. Linč nije hrabrost. Potpuno je razumljiv bijes ljudi koji su podržavali “studente” prema Draganu Vučićeviću, ali ničega hrabrog i časnog nema u tome da iz rulje kažnjavate, vriđate i ponižavate. Biti dio rulje nikada nije pozitivno, a pogotovo ne hrabro.
3. Levatski je udariti na najslabijeg. Dragan Vučićević je mali, zdepasti, zdravstveno ugroženi čovjek koji ni na koji način ne može da se fizički suprotstavi sili. Ima ljudi unutar struktura Aleksandra Vučića koji su bili i ostali mnogo opasniji po narod, javni moral, pa i “studentske” ideje od Vučićevića. Nešto ne vidim da je neko od tih ljudi “zarobljen” i ponižen.
4. Ponižavanje nije alat muškaraca. Nekada su Srbi izdajnicima sjekli glave, bacali ih sa balkona, prebijali, zakopavali, protjerivali…a danas se sa “izdajnikom” snimaju storiji. Pokušajte zamisliti čuvene beogradske mangupe kako su došli da nekoga kazne i snimaju selfi dok to rade, prosto nerealno.
5. Osveta rađa osvetu. Zar je moguće da niko od političkih pobjednika u Srbiji ne vidi da gnjev rađa gnjev. Dragan Vučićević danas još više mrzi sve one koji su donijeli promjenu i tek će sada, sve svoje kapacitete uložiti u to da o njima priča i piše u najgorem mogućem svjetlu. Ne treba mu televizija da to ostvari.
6. Pravda je opšta, nije “vaša”. Postoje mediji i novinari koji su na potpuno isti način bili maliciozni i neobjektivni prema Aleksandru Vučiću i njegovoj listi. Možda nije nužno da ih “jašete”, ali ako uzimate pravdu u svoje ruke, onda budite pravedni, ne zli.
7. Vrijeđanje nečijeg fizičkog izgleda sramotno je nakon sedme godine života. Bilo bi dobro da ljudi koji na snimku pjevaju o “konjskoj glavi” gospodina Vučećevića nekada stanu pred ogledalo. Na ovom snimku ih se ne vidi mnogo, ali među “donosiocima pravde” bilo je raznih “njuški”.
8. Sila Boga ne moli. Jasno je da pobjednici u ovom trenutku imaju osjećaj sile i dominacije, ali vrlo lako se može ispostaviti da im je neko pustio da kopaju tunel koji će im se sručiti na glavu. Bog silu ne voli.
9. Ovako se ruši vlastiti uspjeh. Nakon upada u informer i maltretiranja gospodina Vučićevića, rejting “studenata” u značajnoj mjeri je opao, a homogenost poslanika zaljuljala se. Ne žele svi da budu dio razularene “boljševičke” mase (neki čak misle da su se protiv toga borili).
10. “E sad malo mi” dokaz je zavisti. Događaji kao sinoćnji, ukoliko se budu ponavljali ili postali učestali, nedvosmisleno će otkriti jednu bolni istinu. Protivnici Aleksandra Vučića nisu željeli da njega kazne za loše vođenje države, već su željeli da dođu na njegovo mjesto i “budu malo on”. Taj put garant vam je njegovog povratka.
Autor: Mladen Tešanović

