BLOG

JESENJE VEČE

11.11.2026

Volim jesen. Grad je ukrašen bojama, bez plastike i kiča. Prozirni krovovi u baštama restorana dekorisani su opalim lišćem. Šušte trotoari, a miris pečenog kestena miješa se sa mirisom parfema.
Petak veče stvoreno je za pozorište. U gradu se osjeća vikendska opuštenost; kafići su puni, a šetališta takođe. Mladi parovi sa djecom lagano napuštaju Gospodsku ulicu. Studen se uvukla u korake i ubrzala ih.
Gledaćemo novu predstavu „Pokondirena tikva“. Pozorište je dupke puno. Čekamo da predstava počne. Svima oko mene je u rukama mobilni telefon. Jedni drugima pokazuju poruke, sličice i pričaju veoma glasno. Kada zažmiriš, imaš osjećaj da se nalaziš na nekoj velikoj stanici. Na to ne utiče mnogo ni molba sa razglasa da se ugase telefoni.
Predstava ostavlja bez daha, kako smijehom, tako i sjajnom glumom. Jedina mana je toplota na balkonu. Moja greška – nekoliko dana ranije bili smo u parteru i tada nam je prijala toplija odjeća. Smijala sam se kao da prvi put slušam Sterijin tekst. Zaista imamo velike glumce.
A onda, prečicom do najbolje picerije u gradu. Ne divim se lišću u polumraku, već molim Boga da se niko ne poklizne. Ulice se ne čiste (valjda čekaju da lišće poluistrune od kiša), pa će na proljeće biti manje posla oko skupljanja.
U restoran stižemo pola sata prije zatvaranja, sumnjičavi da ćemo uopšte večerati. Međutim, mlado osoblje nas uvjerava da ćemo dobiti i piće i pice. Kažu nam da se ne brinemo ako prođe koji minut preko radnog vremena, jer će oni raditi još barem pola sata kako bi završili svoj posao. Nevjerovatno! Samo veče ranije sam u marketu željela da kupim narezani trapist, ali trgovkinja mi je rekla da su već oprali mašine, pa da može samo da mi odsiječe komad sira.
Poslije uspješne večeri, povratak kući na Starčevicu donosi stari problem s prostorom. Između automobila parkiranih na trotoaru i onih na ulici, taksi se jedva provukao. Izlazimo ispred svog ulaza i sa brigom posmatramo kako će se taksista okrenuti. Ispred zgrade leži dvogodišnji sloj lišća. Neće da ga sklone ni komunalci, a neće ni komšije. Ipak, neću dozvoliti da mi ta „stvarnost“ pokvari veče.

Komifo, komifo!

Autor: Baka