Zima i kraj godine. Sa krajem godine idu i praznici, a uz njih i idu gastarbajteri u svoju rodnu grudu da proslave iste uspus se hvaleći kako im je dobro, kritikujći kako Evropa nije kao što je nekad bila, a ujedino soleći nama ostalima pamet kako ni ovdje nije toliko loše. Naravno ni u ludilu se ne vraćaju nazad kad im to spomeneš, ali eto… Ovi praznični dani se takođe iskoriste da se vide stari prijatelji, da se popije koja i da se sjetimo starih vremena i dogodovština iz minulih dana.
I tako, kao i svake godine oko Božića ja i moj prijatelj koji sada živi i radi hiljadu kilometara od Banjaluke sjednemo u neki od lokala u centru da se uz piće ispričamo. Naravno, kao i svaki put kada završimo sa dnevnopolitičkim i ekonomskim prejebavanjima prebacimo priču na dobra stara vremena i stare prijatelje rasute po ovom, a nažalost i onom svijetu. Uz doživljaje i ljude idu obavezno i kultna mjesta iz tog perioda kojih uglavnom više nema na mapi grada. Jebi ga, kažu da čovjek počinje da stari kada prebira po sjećanjima, a kada ti svaka započinje onom čuvenom „U moje vrijeme…“ onda znaš da si u starosnoj kategoriji Isusovog magareta. Ja lično se slažem sa onom legendarnom izjavom Tome Zdravkovića da je novac uložen u kafanu, novac uložen u sjećanja, osim naravno ako se nije pretjeralo sa alkoholom te noći.
Generacije nas milenijalaca su bile demografski najbronije u gradu na Vrbasu, tako da zabave, mjesta i dobrih provoda nije falilo na koncu dvadesetog i nultim godinama dvadeset i prvog vijeka. Imali smo mjesta i evente na kojma su nam zavidili Sarajevo, Ljubljana i Zagreb. Danas kada se skupi staro društvo ne skrivamo čuđenje kako je grad naveče uglavnom prazan i to u sred ljeta, dok smo se mi guzicama sudarali po Gospodskoj ulici i Parkiću, a za sjesti u bilo koji lokal prije izlaska se moralo dobro poraniti kako bi se ugrabilo mjesto. Društvene mreže se još nisu ni nazirale na obzoru pa mogu sa ponosom reću da sam pripadao generaciji koja je uživala družeći se u pravom a ne imaginarnom virtualnom svijetu.
Da skratim priču na normalnu talasnu dužinu krenuću onako prema ličnim sjećanjima da nabrojim barove, diskoteke i klubove u kojima smo trošili pare i vrijeme. Pa da krenem hronološki stazama sazrijevanja…
Music Hall – kultna diskoteka na Mejdanu koja je obilježila ranu mladost i tinejdžerske dane generacija rođenih ranih osamdesetih. Mislim da nema osobe iz moje generacije koja je svoje tinejdžerske dane izlazaka u grad započela, a da nije bar jednom kročila nogom u Music Hall. Tu su dolazili dizelaši, šminkeri i ljubitelji dance muzike, dok je četvrtom bilo rock veče. Za to mjesto nas vežu prvi izlasci, prvi koncerti, prve simpatije, pijanstva i tuče. Tu sam popio svoje prvo pivo sa sadašnjim kumom kada samo se i upoznali prije ohoho godina. Ova diskoteka je prvi put otvorila svoja vrata u prostorima atomskog skloništa još u bivšoj državi koncem osamdesetih godina prošlog vijeka da bi se dolaskom nekih novih klinaca i koncepcijom zabave lagano ugasila sredinom nultih godina.
KSET – Klub studenata elektrotehnike je bio smješten u podrumskim prostorijama ETF-a još od osamdesetih godina prošlog vijeka i bio je sinonim za dobre svirke. Tu su nastupali skoro svi rock, metal, punk i altenativni bendovi koji su prašili tadašnjom scenom devedesetih i ranih nultih godina. KSET je bio tamna, derutna i prljava podrumčina sa dobrom svirkom u gdje su se okupljeli skinsi, pankeri, metalci, darkeri i ostali altenativci, cijene pića su bile jako pristupačne. Šminkeri tu nisu zalazili ni u ludilu, a klub se lagano ugasio početkom dvijehiljaditih jer je turbo-folk grandovski žanr izvojevao trijumf nad rock’n’rollom. Danas je tu fensi bar koji ima samo identično ime i lokaciju kao nekadašnji klub.
Splav – Koncem devedestih je po ugledu na beogradske splavove pored Gradskog mosta se ukotvilo jedno od kultnih mjesta provoda u gradu – splav Sveti Stefan. Iako se usidrio na obali čudljive i
plahovite rijeke Vrbas, ovaj splav nije narušilo ni vrijeme, ni sve bujice i poplave za gotovo tri decenije postojanja, dok na dosta mlađim izvikanim beogradskim splavovima u zadnje vrijeme treba biti dobar plivač pošto im žurke često „padaju u vodu“… Početkom nultih godina je bio ultra popularno mjesto sa muzikom uživo, vikendom nisi mogao da baciš šibicu na pod kolike su gužve bile. I danas ponosno stoji na svom mjestu, ali kao kulturnije mjesto sa dobrom klopom i muzikom uživo. Kultni status ovog objekta nije uspio ni da poljulja ni novi fensi splav restoran Hedonist „usidren“ sa druge strane mosta.
Venecija, Monet, Kajak, Castra – U Boriku su se jedan pored drugog tim redoslijedom iz pravca mosta Venecija smjestili pobrojani barovi na obali Vrbasa, jedno vrijeme centri noćnog provoda u gradu početkom nultih. Monet je stari lokal koji je i danas u nepromijenjenom drvenom ambijentu gdje se skupljala starija i ozbiljnija raja, dok su se mladi željni provoda i dobre žurke okupljali u Veneciji. Kajak je bio šminkeski lokal sa techno muzikom, a u Veneciji je atmosferu do usijanja dovodio Boris Režak svojim nastupom uživo za klavijaturom. Castra je važila za malo mirniji, urbaniji lokal sa čestim promocijala i tematskim DJ večerima. Monet i Castra su se mogli pohvaliti odličnim baštama za uživanje pored rijeke u toplim vrelim danima. Iako su bili top mjesta, obilazak ovih lokala nije predstavljao monetarni šok jer su cijene bile prilagođene za svaki džep. Venecije više nema, Kajak je sada bilijar klub, a Castra je koncept restoran Plan B.
Hanioti – Čuveni kafe bar u Novoj Varoši koji se i danas nalazi na svom mjestu i neupućeni prolaznici nikada ne bi pomislili da je to bio jedan od najpolularnijih lokala u gradu. Hanioti je bio poznat kao dnevno i večernje okupljelište banjalučkih biznismena i gazdi koji su privlačili gradske sponzoruše. Večernja toaleta i vozni park u Haniotiju su se mogli mirne duše mjeriti sa Milanom i Monakom. Idanas se među starijom rajom prenosi legenda o enormnim vikend pazarima koji i današnji elitni lokali teško mogu da dobace. Njegova popularnost kao fensi mjesta je lagano izblijedila i sada je to samo jedan od kafe barova u mirnom dijelu grada.
Atos – Na samom početku novog milenijuma u SD Borik se otvorila velika diskoteka na dvije etaže sa najboljom ljetnom baštom na svijetu koja je ponijela naziv po čuvenom grčkom poluostrvu. Na gornjoj većoj etaži je išao miks narodne, zabavne i dance muzike, dok je donja bila rezervisana isključivo za tehno DJ zvuk. Mogla je da primi ogroman broj posjetilaca kada bi se bašta otvorila tokom proljeća i ljeta, a u sjećanju mnogih su ostali nastupi plesačica Đoganija Fantastika koje je lično nadgledao. Onda je došlo do promjena u vlasničkoj strukturi i Atos je ponio novo ime Titanium, ali vrijeme velikih diskoteka je bilo na zenitu, magija je nestala, svjetla su se ugasila i ovo mjesto je otišlo u legendu…
Autor: Velimir Cinik