U narodu se kaže da politika je kurva. Grubo, ali često tačno. Mučno je gledati kako se stavovi mijenjaju preko noći, kako jučerašnji neprijatelji postaju partneri, a principi nestaju čim postanu teret, sve po sistemu “jbš princip koji mi šteti”.
Politika sama po sebi nije prljava. Ona je alat. Problem nastaje kada prestane da služi, a počne da uzima. Počne da služi interesima malog (Q-rca) kruga moćnih. Tada počinje trgovina vrijednostima, tada riječ gubi težinu, a povjerenje… šta je to povjerenje!?
Mučno je i to što svi sve vide. Ljudi možda ne znaju sve detalje, ali osjećaju kada ih neko ubjeđuje u jedno, a radi drugo. Osjećaju prazninu iza velikih riječi. I zato sve češće odustaju…
Istina je da politika traži kompromis. Bez kompromisa nema pomaka. Ali mora da postoji granica. Ili griješim? Možda je odsustvo granica ultimativni preduslov za politiku, baš kao i za kurvu.
Ipak, nije sve izgubljeno. Politika može biti i prostor ozbiljnih odluka, mjesto gdje se radi u tišini i bez potrebe za stalnim dokazivanjem. Takva politika postoji, ali je rijetka jer ne donosi brze poene.
Zato možda nije pitanje da li je politika kurva.
Pravo pitanje je da li mi želimo kurvu ili novu politiku?
Mi biramo?
Autor: Laki Džo