Republika Srpska polako ulazi u novo političko vrijeme. Vrijeme u kojem narod više ne fasciniraju reflektori, veliki skupovi, autobusi puni ljudi i politika sile koja godinama pokušava pokazati moć brojevima, bukom i pritiscima. Ta vremena prolaze jer je čovjek umoran od osjećaja da je samo dio mase, statistika ili dekor na nečijoj političkoj pozornici.
Narod danas traži nešto drugo. Traži da ga neko sasluša i uopšte nije nemoguće da to dobije.
Godinama su političke partije vjerovale da se podrška kupuje funkcijama, zapošljavanjem, strahom ili organizovanim spektaklima sa hiljadama ljudi. Ali upravo su takvi skupovi postali simbol udaljenosti od običnog čovjeka. Kada građanin vidi bine, kordone, dim, muziku i unaprijed režirane ovacije, on više ne vidi sebe u toj priči. On osjeća da prisustvuje predstavi, a ne zajedništvu i biću iskren, on osjeća da ga neko zajebava (oprostite mi moj riječnik).
Zato danas u političkom kontekstu dolazi vrijeme “malih, nemoćnih i potcjenjenih”, jer je i glasač u takvoj poziciji u odnosu na politiku. Sličan se sličnom raduje. Dolazi vrijeme ljudi koje znaju, ne kako narod živi, već kako se narod osjeća. Dolazi vrijeme mladih ljudi koji ne govore naučene parole, da ne kažem “ne prde”, nego kontaju da je sve (a nije) Q-rac. Dolazi vrijeme iskrene politike, čovjek čovjeku, pa kako god.
Politika budućnosti u Republici Srpskoj neće pripadati onima koji imaju najviše novca, najveću binu ili najglasnije ozvučenje. Pripadaće onima koji imaju obraz da pogledaju čovjeka u oči i saslušaju ga. Srbi će se teško odroditi od koncepta vođe, možda ni ne trebaju, ali su se svakako odrodili od koncepta sile. Što kaže Zmaj: “Ne'š nadame!”.Dolazi vrijeme saborstva umjesto podjela. Vrijeme razgovora umjesto naređenja. Vrijeme podrške koja se zaslužuje, a ne kupuje.
I možda prvi put nakon dugo vremena, ljudi ponovo počinju vjerovati da politika može imati lice običnog čovjeka. Ja sam povjerovao kada sam upoznao ljude sa slike i shvatio da možda postoji i neka “Nova politika”:
Autor: Laki Džo