“Nakon održavanja Svečane konstitutivne skupštine Gradskog odbora u Banjoj Luci, kojom započinjemo novu fazu organizovanja i djelovanja, želimo da pred građane izađemo otvoreno, odgovorno i sa jasnim ciljevima. Predstavićemo tim ljudi koji preuzima odgovornost da Narodni demokratski pokret u Banjoj Luci učini snažnim, prepoznatljivim i istinski narodnim. Na čelu sa predsjednikom partije Bojanom Šapurićem i predsjednikom Gradskog odbora Mladenom Tešanovićem, naš tim donosi energiju, znanje i odlučnost da ponudimo novu politiku. Idealan je trenutak da novi ljudi, nova energija i drugačiji pristup društvu dobije prostor u našoj Banjaluci.” – NDP.
A šta je to Nova politika?
Šta je to politika uopšte? Da li je riječ o uticaju, kontroli i sili? Ili je možda suština u borbi za sebe i one oko sebe? Da li je politika igra uzimanja ili davanja i ko kome treba da daje i da se daje? Da li je politika više vezana uz pojedinca, društvo ili državu? Na kraju, kome je sve to uopšte bitno? I ko zna tačne odgovore?
Živeći u postkomunističkoj, prvo zaraćenoj, a nakon toga Dejtonskoj Bosni i Hercegovini, mi živimo jedan sistem nakarade, zla i rugobe. Ljudi rođeni devedesetih uveliko vode djecu u školu, cijeli svoj vijek živeći u postkomunističkom, tranzicionom i okupiranom društvu. Mi smo nakazna beba umrle majke Jugoslavije, vrlo slična onoj koju sotona drži kako bi se narugao Bogorodici u filmu “The Passion of The Christ”. Ta beba ne može opstati, ona je farsa, laž, njena majka je laž i samo je pitanje na koji način će se eutanazija odigrati.
Da se razumijemo, Bosna i Hercegovina može opstati, ali mora iznova da se rodi, a njena reinkarnacija nije ono čime mi u Republici Srpskoj treba da se bavimo. Nas treba da zanima samo i isključivo naš opstanak, u našem najboljem interesu. I tu dolazimo da glavnog pitanja i glavnog odgovora – šta je preduslov opstanka?
Da li je to zemlja, sila, novac, uticaj, velike vođe, još veći prijatelji…? Nije. Osnovni preduslov opstanka svakog društva, pa i ovog u Republici Srpskoj su zdrava djeca. Riječ zdrava koristim kao uvertiru za sljedeći neizostavan alat opstanka, a to je zdrava porodica, za koju je osnovni preduslov zdrav odnos prema radu. Kada se kao društvo ispravno odredimo prema porodici i radu, tražeći zadovoljstvo i kompenzaciju truda u vjeri, umjetnosti, prirodi i vremenu sa bližnjima, tada ćemo, bez da se lažemo, moći reći da nam je prioritet opstanak. Onaj kome nije, njemu je alternativa nestanak, što jeste legitimno, ali je važno da znamo ko nas gdje vodi.
I za kraj, želim da odgovorim na prvo pitanje iz teksta:
Nova politika nije nova ideologija.
Nova politika je novi odnos prema društvu.
Nova politika nije borba za fotelje, nego borba za uslove u kojima će djeca maštati da ostanu.
Ona nije dominacija (uzimanje), nego odgovornost (davanje).
Nije sila, nego sistem.
Nije kontrola, nego povjerenje.
Politika je danas veća od države i postala je sinonim za interes, strah i podjele.
Nova politika mora postati sinonim za rad, porodicu i dostojanstvo – opstanka i države radi.
Autor: Mladen Tešanović