Sjećam se proljeća 2018. godine. Bila sam djevojka koja je posmatrala kako jedno ime postaje simbol pitanja na koje niko nije imao odgovor – David. Na ulicama Banje Luke tada se tražila istina. Hiljade ljudi izlazile su na trg, noseći poruke, svijeće i nadu da će institucije dati odgovor. Nije se tada govorilo samo o jednom mladiću. Govorilo se o povjerenju, pravdi i granici između građana i sistema.
Osam godina kasnije, mnogo toga se promijenilo. Ljudi su otišli, neki su zaboravili, neki nastavili dalje. Ali jedno pitanje je ostalo isto – šta se stvarno desilo Davidu Dragičeviću?
Slučaj koji je potresao Banju Luku i cijelu Bosnu i Hercegovinu još uvijek nema konačan sudski epilog. Istraga je mijenjala tok, predmet je preuzelo Tužilaštvo Bosne i Hercegovine, ali porodica i dalje čeka odgovor. Sjećam se lica ljudi na trgu. Sjećam se tišine koja je ponekad bila jača od govora. Sjećam se i podjela koje su nastale. Dok su jedni u pokretu „Pravda za Davida“ vidjeli iskrenu borbu za istinu, drugi su tvrdili da se tragedija koristi u političke svrhe. Neki su je i koristili, ali Davor i Suzana nisu nikada!
Vrijeme je pokazalo da je ovaj slučaj promijenio mnogo toga, ali nije donio ono najvažnije – odgovor. Sve je stalo nedugo nakon opštih izbora 2018. Jedni su odahnuli, a drugi sjeli u fotelje do kojih su došli na Davorovoj sili. Davidovo tijelo je ekshumirano i preneseno u Beč.Tokom godina pojavile su se brojne glasine i teorije, kako o Davidovoj smrti, tako i o njegovom ocu. Mnogo je bilo riječi, ali malo potvrđenih činjenica. Umjesto konačnog raspleta, javnost je često dobijala nove podjele.
Davor Dragičević je nakon godina borbe shvatio da se sistem ne može mijenjati samo sa ulice. Odlučio je da svoju borbu nastavi iznutra, kroz politički angažman, kroz sistem. Prvi korak je bio kandidatura za gradonačelnika 2024. a ne uspijevši da dođe do ključeva grada Davor je odlučio da se pridruži stranci „Život“ Bogdana Jovanovića, za koju mnogi smatraju da bi mogla biti jedno od najvećih iznenađenja na ovogodišnjim izborima.
Za jedne je to neočekivan potez. Za druge logičan nastavak za čovjeka koji je odlučio da više ne traži samo odgovore od sistema, već da postane njegov dio i pokuša da utiče na promjene iznutra.
Osam godina je dovoljno da dijete završi školu. Dovoljno da neko promijeni cijeli život, ali očigledno nije dovoljno da jedno društvo dobije odgovor na pitanje koje je postavljeno još 2018. godine.
Zato Davidovo ime nije ostalo samo ime jednog mladića. Ostalo je pitanje. Ostalo je sjećanje. I ostalo je srce nacrtano na pločniku.
Autor: Yezza