Kada je riječ o doskorašnjem prvom čovjeku SNSD-a u Banjoj Luci, najekscentričnijoj političkoj ličnosti sa ove strane Drine, čovjeku kojega su kao ljekara prozvali “hodajući Mesija”, kao rukovodioca “grobar zdravstva Republike Srpske”, a kao političara “majstora za štimung, merak i glasove”, dr Vladi Đajiću – postavlja se samo jedno pitanje: Može li pokojnik postati pukovnik, a da ne bude pokajnik?
Siguran sam da sam jedan od prvih ljudi koji se javio gospodinu Vladi nakon afere “kokain” i direktno mu ponudio da zajedno sa mnom sjedne ispred kamere i razjasni kako tu, tako i sve ostale situacije koje su ga učinile političkim “grešnikom”. Komunikacija je inicijalno uspostavljena ali Doktor i ja nikada nismo sjeli. Šta je bio moj motiv da pružim ruku čovjeku sa čijim se radom nikada nisam slagao, čak sam nebrojeno puta rekao da u ozbiljnim državama takvi ljudi ne bi mogli da priđu nekoj odgovornoj funkciji, ali tada, u potonuću, njemu sam želio pomoći – zašto? Zato što prezirem linč. Prezirem šutanje na zemlji, prezirem ismijavanje, prezirem izdaju i uriniranje po pokojniku i to od istih onih koji su ga dizali u nebesa.
Kakav god da je dr Đajić bio u svojoj osionosti, bahatosti, izgubljenosti i nošenju moći koja bi i snažnije i stabilnije veoma lako izobličila, on je zadržao dvije vrhunske osobine:
1. Nastavio je da kao ljekar i čovjek pomaže “malim” ljudima kojima je trebala njegova stručna i politička pomoć
2. Nosio je svoje zvono oko vrata (mnogi oko njega radili su i veće i gore “prekršaje”, a Doktor je “zvonio” za sve)
Baš te dvije osobine izuzetan su preduslov da se dr Đajić javno pokaje za sve ono što je pod njegovom upravom nakaradno odrađeno. Iskrenost, otvorenost i žal, stvorili bi jednu novu, posebnu sliku o njemu, kakvu nismo imali priliku da vidimo na srpskoj političkoj sceni. Kada bi prevazišao sujetu, došao bi u priliku da lažnu moć zamijeni empatijom koja je mnogo snažnija, vrijednija i politički djelotvornija emocija, pa bi pokojnik, preko pokajnika, ponovo postao pukovnik. I to veći nego što je ikada bio.
A tema nema stotinu, samo četiri: GARAŽA, SARA, ELENA i KOKAIN.
Poziv na razgovor i dalje je otvoren, a na kraju krajeva ja nisam bitan, bitno je da jedan moćni Srbin nadiđe sebe samog i postane istinskim lider. U suprotnom, Doktor može nastaviti da gura kako je gurao, i neće to biti mala karijera, ali propustiće priliku za najveću!
Autor: Mladen Tešanović