Potpuno nepristrasno, bez ikakave posebne simpatije prema gospođi Jeleni Trivić, a takođe i bez nekog velikog animoziteta prema gospodinu Nebojši Vukanoviću, ne mogu da ostanem ravnodušan na siledžijsko ponašanje jednog lidera političke stranke u Republici Srpskoj prema drugom. Ni meni, a ni ljudima sa kojima svakodnevno razgovaram, kako iz pozicionih, tako i iz opozicionih tabora, nije jasan motiv zbog kojeg se gospodin Vukanović, žestoko i nemilosrdno, obrušava na gospođu Trivić.
I jedno i drugo smatraju da se bore protiv SNSD-a i režima Milorada Dodika. Do juče su zajednički, iz skupštinskih klupa, bili najglasniji kritičari vlasti i svega što je vlast stvorila. Bio je sa njima i mladi gradonačelnik gospodin Draško Stanivuković, ali u jednom trenutku i jednio i drugo su ga se odrekli, a sada mu se gospođa Trivić “vraća”, ali uz riječi “hajde da pobjedimo, pa ćemo onda gledati ko je ko”. Iz njene pozicije to je razumljivo, ali je razumljiva i principijelnost gospodina Vukanovića koji je izgubio povjerenje u Stanivukovića i koji ne želi da se vraća starim ljubavima. Ma hajde da budemo realni, ima li nešto što u politici nije razumljivo?
Ima. Iživljavanje, a bez ikakve potrebe. Nema milosti gospodin Vukanović u osudi Trivićke, a pri tome ne bira ni riječi ni optužbe. Potpuno je legitimno da za njega politika nije igra kompromisa, ali za druge jeste i suštinski ona to jeste – ništa drugo, samo to. Uredna je priča o principima i poštenju, ali takvih u politici nema, to je marketinški trik kojim se privlače glasači i super je trik, ali loše je da mađioničar povjeruje sam u svoje trikove. Još gore je da na osnovu vjere u vlastite laži i zablude proziva i ponižava druge političke aktere, a najgore je kada je taj akter osoba suprotnog pola. Zašto?
Zato što muškarac koji vrijeđa ženu u javnom prostoru uvijek izgleda kao slabić. E sad, postoje tu neki mangupski pristupi kojima bi neki mangup mogao da diskredituje politički rad gospođe Trivić, pa ćčak i da izmami njenu reakciju, ali to je mangupska priča. To mora da se savlada i nije ni najmanje laka škola, ali vrijedi. Ovo ovako je tužno pretužno i od zrelog muškarca i političkog lidera pravi frustriranog lika, koji privlači podršku istih takvih. Zato gospođa Trivić šuti, svo to blato njoj je na korist.
A da je zlatna, nije. “Republika Srpska – ekonomski tigar i socijalni raj” najiritantniji je politički slogan u istoriji Republike Srpske. Još je iritantnija potreba nalagodavaca iz Beograda koji imaju nasušnu potrebu da žigošu sve što je njihovo, ali žena je našla svojn put i bori se. Baš kao i gospodin Vukanović i svi drugi na političkom nebu Republike Srpske. Kao da je Dodiku lako. Možda mu je i najteže, ali ako ništa barem nema složnu opoziciju koja iskreno i bezuslovno želi da ga svrgne sa vlasti.
Autor: Mladen Tešanović