U politici Balkana veoma se rijetko događa da politički lider svojim djelima, a još rjeđe svojim životom, daje primjer društvu. Vrlo, vrlo rijetko je njegov lični način funkcionisanja u skladu sa onim o čemu govori, za šta se zalaže i šta brani. Prosječan balkanski političatr je makijevelistički opredijeljen mediokritet koji bi veoma teško ili nikako izgradio sebe mimo politike. Novac i moć imaju talenat da ogole ljude i prikažu sve najbolje i najgore u njima. Pod udarom sile svaki kompleks nekada malenog, a kroz politiku velikog “dječaka” izbija na površinu kao kada komunalac odčeplja šaht – govna na sve strane. Nema čega nema među prvacima balkanske političke scene, od bludnika, ovisnika, lažova, nasilnika, kradljivaca, srebroljubaca, vlastoljubaca, te zvjeri raznih vrsta… ali kao i u svemu postoje izuzeci.
Jedan od tih izuzetaka svakako je gospodin Slavenko Ristić iz Bijeljine, koji svojim životom promoviše svoju politiku, ono u šta vjeruje i ono šta mu znači. Otac četvoro djece koji se bavi proizvodnjom u okviru namjenske industrije nikada ništa drugo o sebi ne treba reći osim onoga što piše u ovoj rečenici. Njegov stav o natalitetu i opstanku srpskog društva nedvosmislen je i jasan bez da kaže u jednu riječ, njegov doživljaj stvaranja vrijednosti takođe je neupitan. U vremenu kapitalizma u kojem svi teže ka “kupi jeftino pa prodaj skupo”, ovaj čovjek odlučio se da stvara novu vrijednost pokazujući vjeru u ljude, u Republiku Srpsku i u budućnost svih nas.
O vjeri i garantu budućnosti posebno govori branša u kojoj je odlučio da stvara – namjenska industrija. U turbulentnim vremenima, a Balkan za druga ne zna, čovjek koji “pravi sigurnost” narodu i državi je neprocijenjiv. A uz sve to dotični gospodin Ristić globalni je igrač u onome čime se bavi i to globalni igrač sa visokim kredibilitetom.
Stalno zapošljavanje mladih i stručnih ljudi, podrška da stvaraju porodice, otvaranje novih pogona i tržišta čine ga političaram prakse, a takve na prste jedne ruke možžemo nabrojati. Kada Balkan, a u njemu i Bosna i Hercegovina i Repubika Srpska, nauče da više gledaju, a manje slušaju, ovakvi ljudi biće prepoznati kao suštinska potreba društva.
Autor: Fredi