Svako jutro kada se probudim, čak i prije umivanja, imam naviku da pregledam najnovije vijesti. U fokusu je svakako rat Irana sa Amerikom i Izraelom, ali tu i tamo propratim i domaću političku scenu. Ulaskom u političke vode mnogo više se oslanjam na “obavještajni rad”, direktnu komunikaciju sa ljudima, nego što čitam politički teledirigovane članke, ali od nekih stvari se ne može pobjeći. Baš takav je “slučaj” ili je možda bolje reći napad, narodnog poslanika Nebojše Vukanovića, na profesora Đorđa Vukovića.
Pošteno sam se ja jutros ismijao poznavajući moga dragog Profesora, a slušajući hercegovačkog lidera opozicije kako ga kleveće. Profesor, između ostalog čime ga dotični blati već mjesecima, “piše govore Drašku za 2500KM mjesečno”. I kako sam ja shvatio to je ozbiljan grijeh. Em je gospodin Stanivuković, u očima gospodina Vukanovića, izdajnik i rušitelj opozicije, em je 2500KM prevelik honorar za pisanje govora. Sve u svemu, Profesoru je presuđeno, a ja sam se dobro zabavio iznova se čudeći načinu na koji gospodin Vukanović shvata politiku, te izborom ljudi koje kleveće. I jedno i drugo duboko je promašeno.
Međutim, svega nekoliko sati nakon zaprimljene informacije, ispred spomenika banu Milosavljeviću, ja sretnem Đorđa. Na prvu se smijem, ali Profesoru ništa nije smiješno. Nije on ni tužan, ni ljut, ni frustritran, on je samo začuđen. To čuđenje je tek besmisleno, ali takav čovjek, nije iz svijeta morskih pasa i ajkula. Posmatra ga cijeli život, ali nikada nije zaronio – sreća njegova. Zastali smo kratko i popričali. Njega boli izostanak reakcije društva, akademske zajednice, opozicionih lidera… a mene boli činjenica da sav bijes, kako Vukanovića, tako i njegovih glasača, leži u cifri od 2500KM.
Čudno je to, jer društvo konstantno pati za tim da struka izađe u prvi plan, da političari nađu pametne ljude koje će da slušaju, a kada jedan od najkvalitetnijih banjalučkih, a što ne reći i srpskih profesora, politikologa i patriota dobije priliku da piše govore mladom lideru tada se to prezre. Valjda bi Đorđe trebao da volontira.
Ali ništa od navedenog nije razlog ovog moga članka. Podržim ja moga Profu na facebook-u. Razlog je portal koji je u naslovu napisao da “profesor klošar” uzima 2500KM za pisanje govora. Braćo (pojedini) Srbi, ja sam potpuno svjestan da pakost, mržnja, zavist i želja da drugi budu jednako nesretni kao vi mogu stvoriti ambicije raznih vrsta. Pa i takve da svoju snagu i uticaj usmjerite na crtanje mete na čelu i narušavanje integriteta jednog vanserijskog čovjeka, ali to je bolesno. Đorđe Vuković je suprug, otac, akademski radnik, naučnik, književnik, borac za kvalitetnije društvo, za razumijevanje, politički dijalog, neko ko je život posvetio prenosu znanja i neko od koga, garantujem vam, nikoga nije glava zaboljela.
Đorđe Vuković je fin, pitom i čestit Srbin, koji zaista ne zaslužuje ničiju pakost, a pogotovo ne nekoga ko je maštao o tome da Profesora primi u vlastite redove.
(Profesor pišem velikim slovom jer je to nadimak kojim Đorđa oslovljavam već 20 godina)
Autor: Mladen Tešanović