Jevreji i Srbi su braća! I ova “teorema” ima nebrojeno dokaza, a onaj glavni leži u porijeklu Boga našega. Isus Hristos Sin Boga Živoga, rođen je u domu Davidovu, od majke Jevrejke, Bogomajke, te svoju ljudsku prirodu živi kao Jevrejin.
Pored toga, tu je i riječ Izrael, naziv koji obilježava jevrejsku državu, ali i riječ koja simbolizuje narod koji ostaje uz Boga. Tako da, sa punim pravom, i mi Srbi možemo reći da smo narod Božiji – novozavjetni Izrailj.
I treća poveznica, ovo zaista moram istaknuti, je istorija puna stradanja. Dva istovremeno mala i velika naroda koja dubinski poznaju bol i žrtvu, ali i opstajanje.
E sad, tu se pojavljuju dva značajna problema:
1. Naša braća koja sebe suvereno smatraju Narodom Božijim ne vjeruju da je Hristos Bog – što je njihovo legitimno pravo i o tome neću pisati.
2. Politika države Izrael u potpunosti je odvojena od bilo čega što je kroz vjekove krasilo srpski narod i državu. I ovo je razlog zbog čega pišem ovaj tekst.
Srpska stradalna prošlost u sebi sadrži i tu bolnu činjenicu da smo jedini narod za čiju djecu su postojali specijalizovani logori, te s tim u vezi, smatram potpuno neprimjerenim da ijedan Srbin, bilo kad, iz bilo kojeg razloga, podrži trenutni režim države Izrael koji je planski pobio na hiljade djece. Svjesno ne pišem porijeklo djece, jer djeca nemaju ni rasnu, ni vjersku, ni etničku, a ni nacionalnu pripadnost – to su djeca. Trebala bi biti.
Naš Bog, Isus Hristos, rekao je svojim učenicima, Apostolima, koji su većinski bili Jevreji, da je Carstvo nebesko namijenjeno onima koji budu kao djeca. I tada je u krilo uzeo jednog dječaka, kasnije poznatog kao Ignjatije Bogonosac. Ono što je zanimljivo, ne toliko politici današnjeg Izraela, nego nama Srbima, koji ovog Svetitelja proslavljamo, je to da je Sveti Ignjatije bio dječak sirijsko-palestinskog porijekla.
U krilo Boga je sjeo jer je bio čisto i nevino dijete.
Današnji režim države Izrael ubio je na hiljade djece – zemljaka malog Ignjatija.
I sve je to dozvoljeno. Svijet leži u zlu, pravo u sili, a sila Boga ne moli – barem Hrista ne. Svako od nas bira svoj put, svoje saradnike i tabor kojem želi da se pridruži. Za nas Srbe bilo bi jako pametno da se priklonimo taboru Sv. Ignjatija Bogonosca na čijem se mučeničkom srcu urezalo ime Boga i Spasa našeg, ali ne moramo. I drugi tabor je ok, samo je potpuno suprotan od ovog prvog.
Bujrum! Kako izaberemo tako će nam biti.
Autor: Mladen Tešanović