BLOG

SUBOTA

17.10.2026

Nekada, ne tako davno, a meni se čini kao da je bilo u nekom prošlom životu, prije “100” godina, nisam mogao zamisliti subutu bez izlaska. Čini mi se da sam redovno išao u noćni život sve do korone.Možda sam malo ranije prestao, ali do svoje 35/6. znao sam banjalučku noć kao rođenu sestru. Kako kaže turbo-folk umjetnik “Ej ti noći sestro moja, primi me za brata.”. Tako sam živio.

Kako se to uklapalo u bračni život ne znam ni sam. Sam sebi praviš teret i moraš da uradiš sto kompenzacija kako bi neko prihvatio da si ti taj. A koji taj, ne znam ni sam. Da li Petar Pan ili vječni pubertetlija ili obična banjalučka budaletina koja ne pušta navike. Bilo kako bilo, u jednom trenutku je stalo. Ništa posebno se nije desilo. Nema prelomnog trenutka ni specijalnog povoda, jednostavno otkrio sam da je noć za spavanje. Ko bi rekao!?

Ne kažem da se ne desi subota ili bilo koji drugi dan kada ja vani ostanem iza ponoći, nisam Pepeljuga, ali u noćni klub nisam ušao godinama. Ne uzbuđuju me više gužva, mrak, blicava svjetla, dim, a ni taj osjećaj bitka u centru zbivanja. Sam sebi sam postao centar zbivanje, a i mene mi je previše.

Nije starost. Zrelost možda, ali nije starost – ne smije biti. Jedva čekam da moja ljuba i ja, kada djeca “odskoče” i kada se stvore mogućnosti, redovno proplešemo na nekom plesnom podijumu. Uz čašu vina, u društvu kumova ili prijatelja, svaki vikend bih mogao tako. A klimaks tek dolazi. Ko zna ko ću ja da budem od 47/8. kada stigne “nova mladost”. Pjevaće se “Lepa do bola”, nositi crvene patike i poderane hlače, te obarati rekordi na “benču”. Rekao sam ženi “samo ne dajte da se farbam, bušim uši i tetoviram”.

I tako, subota je jedan običan dan u sedmici, ali meni, koji sam pubertet prolazio devedesetih, kao i moji vršnjaci, subota nikada neće prestati da bude plod interesovanja. Čak i kada me nema u mraku, ja znam da se tamo nešto dešava i smijem se.

Autor: Mladen Tešanović