U mome gradu, ljepotici Krajine
mnoge se neće saznati tajne.
Tvrđava Kastel i Vrbas rijeka,
znaju ko traži, znaju ko čeka.
Al’ kad je sila ta koja ćuti,
istine nema ko god da se ljuti.
Istine nema, ti slobodno traži,
i svakom živom na krivce ukaži,
ma važi, pravda je s tobom.
Galamiš, ričeš, zakljinješ Bogom.
Stojiš u krugu koji se vrti,
saznati nećeš tajnu do smrti.
To tvoj je krst, a njihova kletva.
Njihovo sjeme, a tvoja žetva.
Ali gore, gdje tajne se znaju,
lažovi u paklu žrtve u raju.
Sunce je jedno i na sve sija,
zvjeri se prže, uplakanima prija.
Autor: Mladen Tešanović

