Iznad svega želim da pokažem svoj žal zbog velike tragedije koja je prije dvije godine pogodila naš Novi Sad, te da na današnji dan, ponovo, izrazim saučešće svima onima koji su izgubili svoje voljene.
Veliki broj ljudi je u sekundi ostao bez nekog svog bliskog: oca, brata, sestre, dijeteta, strica, ujaka, tetke, tetka, sestrića, bratića, kuma, prijatelja, komšije… nestali su u trenutku, usred nekih svojih razmišljanja, emocija, obaveza, planova, briga, želja, molitve.
Nas su napustili u trenutku, a ja im od srca želim da u Bogu žive vječno.
Nesreća koja je zadesila žrtve i njihove bližnje ostavlja ukus velike nepravde, ali i iz takvih događaja (pogotovo takvih) društvo može mnogo da nauči.
E sad, da bismo bilo šta naučili mi moramo odgovoriti na pitanje zašto se desila tragedija, ko je dozvolio, ko je naredio, ko je gledao kroz prste, a ko se nije bavio, a morao je. Svi navedeni nose dio odgovornosti i svi se moraju kazniti u skladu sa zakonom (ako ne i teže – za primjer).
Koja god da je vlast u pitanju, koja god da su imena u pitanju, bilo da je motiv neznanje, korupcija, javašluk ili čak, kako neki kažu, teroristički napad, odgovorni moraju biti kažnjeni, a odgovorni su i oni, ponavljam, koji su mogli, a ništa nisu učinili da spriječe tragediju.
Moraju biti kažnjeni zbog svih nas ostalih. Zbog budućih nadstrešnica, zgrada, rudnika, aerodroma, vozova, brodova, mostova i svega onoga u šta građanin mora da vjeruje da bi normalno živio.
Ne možemo slati djecu u škole i čekati da padne plafon. Javašluk mora stati (šta god da mu je motiv)!
Ne može se život živjeti po “ma neće” sistemu. Neće auto proklizati na ljetnjim gumama, neće motor zaribati na starom ulju, nećemo se od dima pogušiti jer ložimo plastiku i gumu, neće šume nestati što je malo pokrademo, neće se rijeka za trovati ako ponese moje smeće malo dalje od moje kuće itd.
Hoće braćo Srbi. HOĆE!!!
Svi odgovorni u struci i u vlasti moraju odgovarati za tragediju, ali jako je važno, još važnije, da se danas svako od nas pogleda u ogledalo i raskrsti sa svojim “ma neće” koje je na štetu svemu oko nas.
Na kraju krajeva, vlast je iz naroda!
Žrtvama još jednom, od srca, želim vječan pomen, a ožalošćenima i našem Novom Sadu iskreno saučešće.
Autor: Mladen Tešanović

