Uticaj koji gospodin Milorad Dodik, predsjednik SNSD-a, ili kako je sam za sebe rekao: “Predsjednik svih predsjednika u Republici Srpskoj.”, ima u Srbiji je nevjerovatan. Najbolji dokaz toga uticaja je njegovo prisustvo u kampanji Ujedinjene Srbije.
Gospodin Aleksandar Vučić, dojučerašnji (a defakto i današnji) prvi čovjek Srbije, u Republici Srpskoj nema ni približno takavu popularnost i uticaj.
Neosporno je da Republika Srpska podržava gospodina Vučića, i da će glasovi “iz Bosne” u najvećem procentu, preko 80%, ići ka listi broj 1, ali čini mi se da je gospodin Dodik ipak omiljeni srpski lider (ne najveći, ne najmoćniji, ne najuticajniji, već omiljeni).
Srbi vole prkos, inat, dozirani bezobrazluk, vole sirovo, po potrebi bahato, nemilosrdno, haotično, vole fajtere, hajduke, “što na umu to na drumu” tipove, vole hazardere, blefere, mangupe i na kraju vole i onoga ko zna da “ošine po labrnji” i ko se ne libi da kaže NE sebe radi, pa šte bude neka bude – sve je to Milorad Dodik.
Sa druge strane gospodin Vučić je odmjeren, perfidan, lukav, dalekosežan, taktičan, metodičan, istorijski ambiciozan, temeljan, ovisniji o kontroli i u politici ne živi sebe, već gradi sliku o sebi. Ekstremno rijedak i opasan čovjek, ali ne izgleda kao neko ko se svojim rukama namijenjao sijalica, dok gospodin Dodik djeluje kao neko ko u slobodno vrijeme zamijeni biber crijep na kući.
I jedan i drugi svoju igru igraju na najbolji mogući način, ali je gospodin Dodik mnogo sličniji i shvatljiviji prosječnom balkanskom domaćinu, dok je ličnost i politika gospodina Vučića, za većinu naroda i dalje nedokučiva i apstraktna. Zato su tako dobar i (za političke protivnike) opasan tandem.
Autor: Mladen Tešanović

