Juče, dakle 10.3.2026. u ranim jutarnjim časovima, meni bliska ženska osoba otišla je na Polikliniku na pregled. Riječ je o ginekološkom pregledu kod čuvenog i nagrađivanog doktora, na koji je poslana po preporuci. Čekajući svoj red vidjela je djevojku koja izlazi iz ordinacije ridajući od plača, a zatim čuvenog ljekara koji je galamio i tražio da se uplakana pacijentica zavede na crnu listu, gdje se upisuju nepoželjni pacijenti.
Dama o kojoj pišem već tada je osjetila nelagodu i strah, ali se vodila time da postoje neodgovorni i bezobrazni pacijenti koji nerijetko uznemire stručno osoblje, pa i same ljekare. I zatim je ona došla na red. Razlog dolaska moje prijateljice je vađenje brisa. Standardni pregled u kojem je doktor koristio ginekološki spekulum – spravu koja izgleda kao papigin kljun, koji se otvara unutar vagine kako bi istu raširio. Ako promašim neki medicinski termin ne zamjerite, ja nisam te struke.
Doktor je bio izuzetno nervozan, grub i sve vrijeme “brojao je”, vjerovatno uzrujan ponašanjem prethodne pacijentice, ali je to dami o kojoj pišem stvaralo ozbiljnu nelagodu. Ovo nije bio njen prvi pregled ni prvo vađenje brisa pa da ne zna kako to izgleda i koliko je fizički nelagodno i bolno. Trebalo bi da nije, ali je bilo. Međutim, ništa strašno, svakome se desi “tmuran dan”, još kada ga neko prije iznervira, logično je da čovjek ne može biti na maksimalnoj visini zadatka.
Ono što nije logično, je to da je ljekar završivši pregled, rekao mojoj prijateljici da su joj brisevi na stolu kod kompjutera i izašao ne izvadivši iz nje metalnu spravu raširenu u vagini. Ona nije bila u stanju, ni položaju, a nema ni znanje kako da spravu, ginekološki spekulum, zatvori u vagini, te je bila prinuđena da je onako otvorenu čupa iz sebe kako bi napustila ordinaciju. Ta situacija izazvala je traume na različite teme:
- POVJERENJA- medicinski standardi nalažu da ljekar ili medicinska sestra pažljivo izvlače spravu iz vagine. Riječ je o njihovoj PROFESIONALNOJ ODGOVORNOSTI, koja je u ovoj situaciji iz nekog razloga zanemarena.
- SIGURNOSTI – pacijent nije obučen da samostalno obavi ovu proceduru te radeći istu može sebi nanijeti ozbiljne fizičke povrede (zamislite da je kojim slučajem bila trudna).
- ETIČKE – pacijentica se osjetila poniženo, napušteno,a koko je meni na telefon rekla i silovano. Ne plače ona često, a plakala je.
Toliku traumu izazvala je takva vrsta ranjivosti i izloženosti da je moja ideja o članku u njoj izazvala ogroman strah. Veći i od pregleda i od doktora, jer ju je sram da bude označena kao žrtva. (na šta vas to podsjeća?)
U ovom članku ja neću napisati ko je doktor, ali svi oni koji ga dobiju, a dobiće ga svi koji se nešto pitaju na temu Poliklinike, znaće o kome je riječ – pa ćemo vidjeti reakciju. Meni je potpuno razumljivo da neko sa hendikepom uživa veća prava i širu toleranciju od drugih, ali ta toleranciju mora imati granice, a ta granica je odnos prema pacijentu.
Niko u bijelom mantilu ne smije da se “ustaški” odnosi prema pacijentima, niti da stvara takvu sliku o struci, jer je ovo grad u kojem žive i rade predivni ljudi koji su, kada obuku bijeli mantil, pravi super heroji.
Autor: Mladen Tešanović