Zbog moje potrebe da se zauzmem za ljude koje volim i da ih zaštitim od klevete, mnogi su shvatili da ja imam lični animozitet prema Nebojši Vukanoviću. Što je nebulozno – baš kao i njegova povremena potreba da se nakači na leđa onima koji mu nisu po volji.
U želji da pokažem da ni kao čovjek, ni kao umjetnik, a ni kao političar, nisam sklon generalizaciji, sada ću, ovim postom, da pokažem jedan drugačiji stav i iskreno poručim:
BRAVO za gospodina Vukanovića!
Da, baš toga tribuna iz Trebinja čiji je jučerašnji govor (u ime kluba) u NSRS rekao sve o “friškoj” istoriji i skoroj budućnosti Srba, našoj prirodi, odnosu prema sebi, svijetu, komšijama, te preduslovima našeg nestanka ili opstanka.
Moje mišljenje o gospodinu Nebojši i njegovom političkom djelovanju poznato je (nisam fan), ali činjenica da se naše viđenje strategije i borbe ne podudara, ne znači da ne možemo, ponekad, jedan drugom da aplaudiramo.
Jedino što je u cijeloj priči bilo pogrešno i što je dr Nenad Stevandić ispravio, je spominjanje islamofobije među Srbima. Srbi se ne boje Islama, Srbi se boje komunizma, a baš tu ideologiju zla Sarajevo neugasivo baštini gurajući nas u Bosnu koje nema i neće biti.
Takođe sam saglasan sa Predsjednikom NSRS da ovo nije bila tema na kojoj je Srbin trebao da upućuje uvrede Srbima (kumovima, mesarima, propalim studentima…).
Sve drugo što je gospodin Vukanović pričao važno je za čuti, a nalazi se u videu koji je on senzacionalistički, a bez potrebe, nazvao: “Velika bura pa sukob sa Stevandićem.” https://youtu.be/crcOlv8QH-Y?si=h9-gaOySkoDDRUQy
Autor: Mladen Tešanović