ŽENA NA BRODU

ŽENA NA BRODU

Žena na brodu, brod u oluji,
vjetar bruji, more huji.
Slani su voda, koža i zrak –
mrkli je mrak.

Fenjere gasi
i more i kiša i vjetar što kvasi…
Noć.
U njoj sasvim prirodno dolazi nemoć.
Strah odsijeca nadu,
a gusar stari gleda tu ženu mladu.

Ona je kriva!
Žena na brodu, pa još i živa!?
Zar nemirno more
i talasi mračni, visoki ko gore
baš nju žele i za njom žude!?
Te ale drevne, nakazne, lude.

Baci je, baci, gusari traže!
O kako uporan si ti morski vraže,
ali kapetan sam ja i ta žena je moja,
sa mnom je išla od boja do boja
i ja dati je neću.

Stavite rum, barut i zlato u vreću
i bacite zvjeri, neka ždere!
Ako neće, ako nema mjere
bacite i mene!
Ali ovaj brod, nikad, po cijenu sebe, ne smije ostati bez ove žene!

Autor: Mladen Tešanović