Kao što sam već ranije spomenuo, generacije milenijalaca bile su demografski najbrojnije u gradu na Vrbasu, tako da zabava, mjesta i dobrih provoda nije nedostajalo krajem dvadesetog i početkom dvadeset i prvog vijeka. Imali smo mjesta i evente na kojima su nam zavidjeli Sarajevo, Ljubljana i Zagreb. Danas, kada većina popularnih mjesta naše mladosti i jedne ere našeg grada postoji samo u sjećanjima, red je da na ovakav simboličan način, pričom, odam poštovanje jednom vremenu isačuvam ga od zaborava. Prije nego što nastavim sa nabrajanjem kultnih lokala naše Banjaluke, poželjno je da za mlađe i neupućene čitaoce objasnim jedan kuriozitet i fenomen vezan za ugostiteljstvo: u Banjoj Luci oduvijek je postojao fenomen da svako novootvoreno mjesto za provod i zabavu preko noći postane popularno, i tamo bi raja hrlila nemilice sve dok se mjesto ne izgušta ili, žargonski rečeno, ne isfura. Nakon toga posao lokala obično bi propadao, što je za vlasnike istih bila svojevremena noćna mora, jer su prethodno u taj posao uložili dobre pare, živce i vrijeme. Pošto je u to vrijeme zarada od ugostiteljstva bila ogromna, svaki iole promućurniji „gazda“ ulagao bi u drugi posao sa strane jer je
znao da neće ići dovijeka. Naravno, bilo je i onih koji su zaradu potrošili na „jebiguzluke“, žene i kocku, uvaljujući se u dugove do guše, ali to je sasvim druga priča. Ukratko, zahvaljujući tom društvenom fenomenu „isfuravanja“, većina lokala o kojima pišem bila je u prometu po nekoliko godina, ukoliko su imali sreće i dobrog menadžera, dok su neki propadali za godinu–dvije. Kako tad, tako je i danas. Banjalučki fenomen.
Ali da se vratim na temu i nastavim vaditi iz arhive sjećanja kultna mjesta grada. Pa da krenemo nekim redom gdje sam stao:
Irish Pub – Nikad prežaljeni pub, izvanredno mjesto za dnevni ili noćni provod sa raznovrsnom tematikom i jedinstvenom atmosferom. Punog naziva Irish Pub Orthodox Celts, ovaj bar nalazio se u podrumu kuće na Mejdanu i od kraja devedesetih do kraja nultih godina skupljao je sve tipove omladine i kreirao dobra sjećanja. Imao je velik izbor domaćeg i stranog točenog piva, dobre svirke različitih bendova i razne tematske večeri, a u njemu su se mogli vidjeti u isto vrijeme pankeri, metalci, rokeri i šminkeri. Iz kojih već razloga zatvorio je svoja vrata krajem nultih godina, a ko god je pokušao da obnovi staru slavu ovog kultnog mjesta, izmišljajući nešto novo na mjestu Irish Puba, doživio je fijasko. Magija i pozitivna energija tog mjesta jednostavno je iščezla. Ovo mjesto u mojim sjećanjima sa pravom nosi ocjenu od pet zvjezdica, a moja rodica iz Beograda kaže da joj je Irish Pub ostao u dobrom sjećanju i da po njemu pamti provod u Banjaluci.
Teatar – Odmah niže Irish Puba, stotinjak metara iza ugla, otvorio se caffe bar Teatar, izuzetno popularan među srednjoškolcima i studentima zbog muzike uživo i jako niskih cijena. Tu se moglo za male pare lijepo nacugati, a uvijek je bilo i lijepih cura. Iako njegova era već spada u drugu dekadu ovog vijeka, vrijedi ga spomenuti, a njegova popularnost kratko je trajala jer je bašta „potkresana“ i rad onemogućen zbog izgradnje Istočnog tranzita. Sada je tu caffe bar Zodijak.
Knez – Lociran u aleji pored Pentagona, ovaj caffe bar bio je popularno okupljalište srednjoškolaca i studenata hard rock orijentacije. Tu se dolazilo na piće, druženje i partiju „čovica“. Narodna i zabavna muzika sa svojim popratnim folklorom tu nije imala prolaza. Ne znam tačno kada je prestao s radom, ali na njegovom mjestu izmijenjalo se dosta barova raznih tematika. Sada je tu (valjda) pub Bastion.
Adria – Na sred Bulevara, pored sadašnjeg kružnog toka, nalazi se DM drogerija i Konzum, a na gornjem spratu u naše vrijeme nalazio se klub Adria. Naziv je naslijedio od istoimene robne kuće i restorana iz kasnih osamdesetih godina prošlog vijeka, a i danas se za taj objekat kaže Adrija. Ulazilo se s lijeve strane objekta u prolazu, i bio je poznat uglavnom kao posljednja stanica u noćnom provodu. Radio je praktično non-stop, pa kada se nije imalo gdje otići, a nije vam se išlo kući, svratilo bi se u Adriu. Enterijer kluba bio je prilično mračan i derutan u poređenju s „napucanim“ mjestima u centru tada, a tu se moglo naći svakave ekipe – od normalne raje do klošara i budala koje ti nije prijatno sresti ni po danu. Tu smo išli samo kada se moralo, jer se u zenitu njegovog postojanja skupljalo likova koji su izgledali kao statisti za zombi film Džordža Romera. Sada je tu caffe bar Above.
Millenium – Početkom nultih, ranije pomenuti caffe bar Hanioti dobio je svoju kloniranu varijantu s mlađom ekipom pored banjalučke Gimnazije. Caffe bar Millenium stekao je ogromnu popularnost odmah po otvaranju i bio je krcat i danju i noću. Preko dana bio je pun gimnazijalaca, random pozera i zlatne omladine sa svojim respektabilnim voznim parkom. Muzika i graja odjekivali su cijele dane, naročito bi bilo živo kada bi došli sunčani dani, sezona bašti, završetak školske godine i mature. Vikendom, u noćnom izlasku, Millenium je bio pun kao šipak i raja je stajala na ulici čekajući red da neko izađe kako bi ušli. Tu su se, naravno, pokazivale i pozirale u najboljem izdanju „napucane“ banjalučke curice gore pomenutim zlatnim dječacima. S manjim kapacitetom i popularnošću radio je do polovine druge dekade ovog vijeka, mijenjao je imena i vlasnike svako par mjeseci. Danas je tu neki random kafe bar, a u toj nekada bučnoj i živoj ulici vlada mir i tišina.
Hard Rock Caffe – Poput nekih već pomenutih lokala, veliki bum i popularnost po otvaranju doživio je i Hard Rock Caffe, koji se nalazio na Kupusištu, preko puta naselja Pentagon. Da ne bude zabune, ovaj legendarni bar nije imao nikakve veze s poznatom franšizom koja se može sresti u svakom većem evropskom gradu. Navodno, prema nekim tadašnjim glasinama, franšiza Hard Rock Caffe najavljivala je tužbu zbog toga, ali stvarno ne bih znao koliko je to tačno. Koliko je bio popularno mjesto za izlazak govori podatak da je čak za jednu noć imao četvorocifren broj posjetilaca, koji su stajali na ulici ispred lokala sa pićem u rukama jer mjesta nije bilo za sve. Dolazila je i starija i mlađa raja, a muzika je bila raznovrsna – od panka do opanka. Nastajao je saobraćajni krkljanac i kolaps vikendom naveče, a vlasnik lokala je, prema tadašnjim pričama, svim gostima koji bi dobili kaznu za nepropisno parkiranje lično plaćao istu. Kao i većina „in“ mjesta, za kratko vrijeme izgubio je popularnost, postao običan dnevni kafe bar, a kasnije je zatvoren zbog nekih pravnih zavrzlama.
Objekat je izgorio u požaru i sada je tu samo ruina.
(Nastaviće se)
Autor: Velimir Cinik