Da li naša Banjaluka postaje jedan veliki eksperiment dokle seže ljudska glupost, bahatost i bezobrazluk? Ovo se svaki dan sve više i više pitam. Iskreno mislim da smo za jedno ozbiljno istraživanje i doktorsku disertaciju. Da li naš grad, koji se nekada nazivao “Krajiška ljepotica”, postaje jedno sivo betonsko ruglo kao iz distopijskih filmova? Da li naš grad
postaje mjesto po mjerilu investitora ili ljudi koji u njemu žive? Biće da je ovo prvo.
Svaki dan sam svjedok nenormalnih gužvi u saobraćaju koje dodatno pogoršavaju otresitost i bahatost učesnika. Ne poštuju se saobraćajni znakovi, ignorišu se pravila, parkira se i
zaustavlja gdje se stigne. Neko kaže: ne moramo svi autom na posao, šta fali biciklu i javnom prevozu? Ma nemoj mi reći!? Ja prva vozim bicikl i odgovorno tvrdim da je u Banjaluci to postao svojevremeni ekstremni sport sa sportskim disciplinama zaobilaženja rupa, šahtova i izbjegavanja budala za volanom. Mogu bez dileme da pustim pjesmu “The Eye of the Tiger” grupe Survivor dok se vozim biciklom po gradu. Duž glavne ulice iscrtana je biciklistička staza, a šta je sa ostatkom grada? Ja sam godinama živjela u Berlinu, koji je milionska metropola, pa nema ni blizu ovakve bahatosti i krkanluka. Sigurnije mi se bilo voziti biciklom po bilo kojem berlinskom kvartu nego po Banjoj Luci. Ali ja nisam mjerodavna,
živjela sam u uređenoj zemlji…
Javni prevoz kod nas je posebna vrsta kliničkog ludila i paralelnog univerzuma. Ovo što se po medijima i portalima priča nema veze sa stvarnošću. U stvarnosti autobusi po našem gradu voze kako im prahne, kasne po pola sata (nekad i više), kada stignu na stanicu obično su pretrpani putnicima da ne može ni šibica da se ugura. Svako malo neki ostane u kvaru jer su kupljeni izdrndani i isluženi krševi sa zapada koji su prešli milion kilometara odavno. Ljeti je poseban doživljaj jer se često ne pali klima radi uštede na gorivu i džangrizavih penzionera kojima smeta bilo kakav dašak vazduha. I onda se ti uzdaj u takav javni prevoz kada ideš na posao… Trebamo ga uvrstiti u turističku ponudu grada, mislim da bi privukli veliki broj ljubitelja ekstremnih sportova ili BDSM klubova.
Građevinskim kompanijama i investitorima smo raj na zemlji, pošto im vlast podilazi na sve moguće načine. Rezultat je najgori mogući urbicid, koji je primjereniji nekim latinoameričkim diktaturama ili afričkim državama u kolapsu građanskog rata. Prostorno planiranje i planska gradnja objekata, šta to bješe? Ma gdje god nađeš zgodno mjesto, tu
zgradicu posadi, a ona je blagorodna pa će profitno da te nagradi. Zgrada do zgrade bez plana i reda, različita jedna od druge, sa nikakvim prilazom i bez dovoljno parking mjesta. Ma ljepota jedna neopisiva! Sav grad ide u WinZip format, dobro još ne dižu zgrade na već postojeće zgrade! Da se napravi između istih kakvo dječije igralište ili park sa zelenom
površinom – neeeee! Ni slučajno! To je rasipanje prostora uludo. Baš me zanima kakvo će djetinjstvo imati klinci koji su odrastali u novokomponovanim nehumanim naseljima gdje
stanari jedni drugima gledaju u tanjir kroz prozor?
Svakim danom je sve manje i manje zelenila po gradu, a ljeta sve vrelija. Nema ni prirodnog hlada, nema ni protoka vazduha. I onda se kao čudimo zašto nam je vazduh zagađen kao u Mumbaiju ili Noriljsku. Uskoro će umjesto zelenih površina biti beton prefarban zelenom bojom. Ako ništa, uštediće se na košenju trave. Ovih dana smo svjedoci banjalučkog masakra motornom testerom: preko dvadeset stabala na obali Vrbasa posječeno je kako bi se napravila betonska staza. Betonska. Kaže gradonačelnik da se neko malo preračunao i greškom napravio ovu ekološku katastrofu? Ozbiljno, gradonačelniče? E pa prošla je baba s kolačima!
Ali dobro, naći će oni rješenje kako kažu… Možda u vidu plastičnih palmi iz kineskih radnji. Mislim da sam napravila veliku grešku što sam se vratila u svoj rodni grad iz Berlina i namjeravam da je ispravim što prije! Grad ne čine zgrade, nego ljudi, kako neki kažu. Sudeći po svemu oko nas, mi smo jedna velika betonska džungla kojoj fali jedan Tarzan da malo obuzda ove majmune.
Autor: Yezza