Da bismo znali prepoznati stoku, važno je znati osobine stoke.
Stoka nije pametna, to ne vidi i samim tim nema želju da se razvija na ličnom planu.
Stoka ne prepoznaje šansu, jer je ni ne želi. Za nju šansa je prijetnja, a tor jedina sigurnost i koljač jedini davalac milosti.
Stoka uvijek pase uz ogradu tora. Svijet izvan tora njoj je najveće uzbuđenje, ali ga ona, da bi se zaštitila, prezire.
Stoka zavidi – najviše onima izvan tora koji pasu “slatku travu” i uvijek traži istomišljenike u preziru, zavisti, osudi.
Stoka se boji onoga ko želi da je oslobodi, da joj pruži šansu da ne bude objekat prehrane sistema. To traži misao, a stoka se boji da misli.
Stoka se uvijek, samo i isključivo oslanja na informacije dobijene od stoke i koljača. Sve drugo je prijetnja.
Stoka se uvijek boji, laž voli više od istine i lažove više od onih koji joj žele dobro.
Stoka ima ambiciju da jede i da iskoristi mikro trenutak da svojom balegom pogodi nekoga van tora i osjeti čar pobjede.
Balega je najveći proizvod, najveće oružje i vrhunac radosti stoke.
Balega rađa smrad koji do ushićenja uzbuđuje stoku.
Stoka živi najniže porive, stoka živi svoju smrt kuneći se da je to život i prezirući one koji žive, vole i rastu.
Stoka najviše prezire onoga ko želi da i nju zarazi rastom.
Zato je stoka.
Autor: Mladen Tešanović