Kao što sam već ranije spomenuo, generacije milenijalaca bile su demografski najbrojnije u gradu na Vrbasu, tako da zabave, mjesta i dobrih provoda nije nedostajalo krajem dvadesetog i početkom dvadesetprvog vijeka. Imali smo mjesta i evente na kojima su nam zavidjeli Sarajevo, Ljubljana i Zagreb. Danas, kada većina popularnih mjesta naše mladosti i jedne ere našeg grada postoji samo u sjećanjima, red je da na ovakav simboličan način, pričom, odam poštovanje jednom vremenu i sačuvam ga od zaborava…
Pa da nastavim sa listom legendarnih lokala izvučenih iz arhive sjećanja:
Maraton – Legendarni kafe bar koji i danas radi u nepromijenjenom ambijentu kuće stare skoro dva vijeka i kao takav sam po sebi predstavlja svojevrsni spomenik kulture našeg grada. Rok muzika, zidovi ručno oslikani motivima iz kultnog domaćeg filma „Maratonci trče počasni krug“ i drvene grede i nosivi stubovi koji pamte dva carstva, jednu kraljevinu, socijalističku republiku i današnju demokratiju. Oduvijek je bio poznat kao okupljalište banjalučkih rok muzičara i fanova rok muzike. Tu se uglavnom okupljala ozbiljnija i starija ekipa.
Diana – Kafe bar na Haništu, u centru ulice, preko puta džamije Ferhadije, bilo je popularno dnevno i večernje okupljalište omladine. Nije se pretjerano isticao nekim enterijerom ili dešavanjima, ali je ovaj dvospratni kafe bar imao neki svoj šarm. Pošto se nalazio na dva sprata, na gornjem spratu su
bili separei gdje su se preko dana i uveče sastajali ljubavni parovi, srednjoškolci, studenti i ekipa da se zagrije pred izlazak. Pošto se nalazio odmah pored kluba Adria, često bi se tu dolazilo na zagrijavanje, pa kada bi se postigla radna temperatura prelazilo bi se u isti i nastavljao provod. Jedno
vrijeme je bio zatvoren, da bi drugom polovinom desetih u tom prostoru bio otvoren kafe bar Eklektik sa zanimljivim konceptom koji sasvim pristojno radi.
Eks – Ovaj kafe bar se nalazio sa lijeve strane kafe bara Diana. Za njega se ne veže ništa posebno, osim što je dugo godina bio landmark u gradu, jer se govorilo da seljaci, kada dođu u Banjaluku, znaju gdje je glavna pošta i gdje je Eks. Na njegovom mjestu je danas kafe Šuma Gusta.
Mister X – Ima li ijedan fan klabinga i tehno muzike iz dvijehiljaditih da nije bar jednom izašao u ovaj legendarni kafe bar? Čisto sumnjam, jer je ovo mjesto među poštovaocima tehno zvuka i DJ evenata imalo kultni status. Mister X je otvoren još tokom devedesetih godina prošlog vijeka i ubrzo je stekao veliku popularnost među omladinom grada. Vrhunac svog postojanja imao je početkom milenijuma, kada se kod nas probila i uspostavila stabilna DJ i tehno scena, a mislim da nema nijednog poznatog DJ-a iz tog vremena da bar jednom nije nastupao u Mister X-u. Svoje mjesto u sjećanjima milenijumske tehno generacije čvrsto je zacementirao dobrim provodima i pozitivnom atmosferom, kako danju tako i noću. Krajem dvijehiljaditih popularnost mu je bila u zenitu i on je zauvijek zatvorio svoja vrata. Sada je tu kafe bar Kadar sa interesantnim enterijerom.
Sedmerac – Ovaj lokal se nalazio u samom centru Gospodske ulice, u podrumskim prostorijama koje su valjda pripadale RK Borac (otuda i naziv lokala). Prilično je bio posjećen u dnevnim i noćnim izlascima, a znala je to biti i dobra muzika uživo. Sada se tu nalazi noćni klub Boom Boom Room.
Focus, Tavita – Na kraju Gospodske ulice nalazio se epicentar tadašnjeg dnevnog i noćnog života grada, a ova dva kafe bara, jedan pored drugog, bili su nezaobilazna stanica u izlascima. Čim su se otvorili početkom nultih godina, automatski su stekli veliku popularnost, pa je bilo teško naći mjesto u njima i zimi i ljeti, kada bi se otvorila velika bašta. Tu su se vikendom dešavale razne tematske večeri i promocije, pa bi se tu zalomilo do ponoći, a zatim nastavljalo dalje. Koncem nultih su se spojili u jedan jedinstven kafe bar, pa se opet razdvojili, da bi polovinom druge decenije ovog vijeka
nestali sa mape grada. Danas su tu neki bezlični kafe barovi koji nisu ni blijeda sjena nekadašnjih kultnih mjesta.
Dionis, Aria, Osmica – Preko puta Tavite i Fokusa su dosta godina ranije svoje mjesto pod suncem zauzela ova tri legendarna kafe bara. Osim Dionisa, Aria i Osmica su imale prilično mali zatvoren prostor, ali su im bašte bile fenomenalne. Kada bi došlo lijepo vrijeme, jako je teško bilo tu naći mjesto, a ja ih lično pamtim po tadašnjim video-bimovima koji su na platnu projektovali prenose svjetskih prvenstava i Lige šampiona u fudbalu. Osmica više ne radi, Aria je još tu, a Dionis se još uvijek drži.
Jazz Club – Bar sa neobičnim enterijerom koji je izgledao kao postavka nekog muzeja savremene umjetnosti i tu je uglavnom išla lounge i acid jazz muzika. Nalazio se u Samačkom hotelu. Kasnije je tu otvoren City Pub, a sada je tu gradilište novog poslovnog objekta.
Deda Luka – Neobično koncipiran lokal između noćnog bara i konobe sa patriotski obojenim enterijerom koji je, nažalost, kratko trajao. Nalazio se u Boriku, na samoj obali Vrbasa, a tu su znale biti jako dobre rok svirke. Zatvorio se kao kafe bar, da bi se ponovo, pod istim imenom, otvorila konoba i picerija. Sada tu nema ničega.
XXL – Disko bar koji se nalazio na spratu bivšeg supermarketa u Boriku, gdje su sada Moj Market i teretana Gym 4 Life. Ovaj prilično velik lokal nalazio se na spratu gdje je sada teretana i radio je kratko vrijeme, tako da je danas uglavnom utonuo u zaborav. Znalo je tu biti jako dobrih žurki, a u sklopu bara se nalazila i prostorija sa bilijarom, fliperom i slot-aparatima. Brzom zatvaranju ovog mjesta donekle su kumovale tuče i problemi koje je privlačilo.
Mr. Black, Mr. Brown – Dva bara koji su imali koncepte dnevnih posjeta i noćnih izlazaka (razmaknu se štokrle i otpočma šiz). Ova dva izvanredna lokala su se nalazila u prizemlju hotela Bosna jedan pored drugog i dijelili su čuvenu baštu sa debelom hladovinom ljeti pod prastarim krošnjama gdje je
naći mjesto po danu bila lutrija. Iako njihovo vrijeme ulazi u drugu deceniju ovog vijeka vrijedi ih spomenuti jer smo tamo ostavili i para i vremena. Tu se dolazilo u najboljem izdanju vikendom uveče tako da nije manjkalo lijepih cura i dobrih frajera, a nakon ponoći se prelazilo u noćni klub iza ugla. Iz kojih već razloga su se zatvorili i sad je na njihovom mjestu jedan veliki koncept bar Gatsby.
Sa ovim tekstom završavam sagu o kultnim barovima u koje smo izlazili ranih dvijehiljaditih, a neka mi oproste svi oni koje sam nepravedno izostavio ili zaboravio da ih pomenem. Ko bi se više sjetio imena svih kafića i kafana u kojima smo slavili rođendane, završetke školske godine, mature, ispite,
vikende, liječili mamurluke i imali neobavezne susrete. Od čuvenog Krajišnika kod babe Ruže, preko Molosa, Mombase, Pink Pantera, Galerije, pa sve do kafe barova u lokalnim naseljima i na obodima grada, spisak je dugačak jer je tada Banjaluka imala oko 600 registrovanih ugostiteljskih objekata.
Od polovine nultih godina pojavljuje se novi koncept zabave, ali o tome u narednoj priči.
(nastaviće se)
Autor: Velimir Cinik