U svakodnevnom govoru riječ kompleks gotovo uvijek nosi negativno značenje. Pod njom podrazumijevamo nesigurnost, manjak samopouzdanja ili unutrašnju ranu koju čovjek pokušava prikriti. Međutim, psihologija na kompleks gleda nijansiranije.
Kompleks često nastaje u trenutku kada osoba prvi put osjeti vlastitu nedovoljnost — bilo u izgledu, sposobnostima ili društvenom položaju. Taj osjećaj može biti bolan, ali istovremeno stvara snažnu unutrašnju napetost koja traži prevazilaženje. Upravo tu nastaje ono što psiholozi nazivaju kompenzacijom. Čovjek pokušava nadoknaditi ono što doživljava kao nedostatak, razvijajući druge sposobnosti, znanja ili osobine. Nije slučajno što mnoge izuzetne karijere počinju upravo iz takvih unutrašnjih pokreta. Drugim riječima, kompleks može postati motivacija. Ali samo pod jednim uslovom — da čovjek njime ne bude zarobljen.
Ako život pretvorimo u stalnu potrebu da dokazujemo svoju vrijednost, kompleks prestaje biti pokretač i postaje teret.
Ako ga, međutim, razumijemo i svjesno usmjerimo, on može postati izvor razvoja. Zrela ličnost ne negira svoje slabosti.Ona ih poznaje, prihvata i pretvara u prostor rasta. Možda upravo zato mnogi ljudi koji su nekada sumnjali u sebe kasnije razviju snažan karakter i unutrašnju stabilnost.
Jer ponekad ono što nazivamo kompleksom nije samo slabost — nego početak lične transformacije.
Autor: Marija Banjac Petkovic