Jedno od najjačih sredstava političke manipulacije je strah. U jednoj tv monodrami, glumeći Ludog Psa Madoga, imao sam rolu u kojoj junak kaže: “Strah je odličan alat za razvitak čovjeka!”. Jeste, ali ako nije motivisan egoizmom, manipulacijom i željom da se pojedinac ili grupa zloupotrijebi (iskoristi). Moramo naučiti da razlikujemo upravljanje i manipulaciju i prvoga se ne smijemo groziti – narodom i državom mora se upravljati.
Manipulacija, kao zamjena za upravljanje, javlja se iz različitih motiva i potreba. Prva je svakako sebičnost i želja da se što duže i po svaku cijenu neki pojedinac ili grupa zadrži na vlasti. Drugi motiv je nedostatak realnog vezivnog tkiva sa narodom, takozvana odvojenost od stvarnosti zbog koje se kreira alternativna stvarnost – stvarnost u kojoj strah zauzima dominantno mjesto. A strahovi su brojni:
1. STRAH OD RATA – jedan potpuno iracionalan strah u kontekstu lokalne, pa čak i regionalne politike. Balkan ne može da gori bez da tako odluče Engleska, Njemačka, Amerika, pa donekle i Rusija i Turska. Sa druge strane, onoga trenutka kada to bude interes neke od navedenih sila rat postaje neminovnost koju ne može da zaustavi ni jedan regionalni političar. Karte se već danas crtaju, to je neosporno, ali voditi brigu i strahovati od globalnih “igara” potpuno je suludo.
2. EGZISTENCIJALNI STRAHOVI – jednako su iracionalni kao i ovaj prvi strah, a nastaju je iz nedostatka samopouzdanja i lijenosti. Zdravi i pravi ljudi, koji posjeduju određena znanja i vještine nikada ne bi smjeli da strahuju od toga šta će jesti i gdje će živjeti – pogotovo ne u “zemlji njiva i šuma”. Prethodni sistem Josipa Broza stvorio je jednu krilaticu koja kaže: “Uči školu da budeš gospodin!”, da se ne patiš, da ne radiš. Vremenom smo diskreditovali i rad i školu i došli do krilatice: “Kupi diplomu i radno mjesto i ne moraš ni ići na posao!”. Takva osoba u svojoj dubini ne boji se da izgubi tu vrijednost, već se boji što nema nikakvu vrijednost. Ona je suštinski prazna, neostvarena, nesposobna i potpuno degradirana, te spremna na bilo kakav kompromis sa dostojanstvom da ne izgubi ono jedino što zna – ništa!
3. STRAH ZA LIČNU BEZBIJEDNOST I BEZBIJEDNOST BLIŽNJIH – najrealniji je i najprisutniji kod onih koji imaju drugačije mišljenje ili ambiciju da se ideološki suprotstave. Sa druge strane, oni koji siju strah obično u svojim rukama imaju novac, zakonsku represiju, medije, pa i onu drugu, brutalniju represiju i jedini vid odbrane od istog je zajedništvo. Formiranje grupe istomišljenika koja će svim legalnim sredstvima biti spremna da stane iza slabog, nezaštićenog, ali pravdoljubivog. I to ne zbog toga što želimo “ispravljati krive Drine”, već zato što spas dostojanstva počinje ovom borbom – savlađivanjem ovog straha.
Bez njega, moć manipulacije strahom slabi. Bez njega ljudi počinju da govore glasno. Bez njega sve se preispituje, a na vrijednosti dobija ono što i jeste najvrijednije – dostojanstvo.
Autor: Mladen Tešanović