Međunarodni dan žena u našem regionu već odavno nije samo praznik. On je postao politička scena na kojoj se sudaraju različite ideje o društvu, porodici i ulozi žene. Ovo zadnje djeluje da je najmanje bitno.
Ovogodišnji marševi u Banjoj Luci i Beogradu pokazali su koliko je taj sukob postao vidljiv. U Banjoj Luci je to slabije izraženo, masa je manja i manje ratoborna iako je protest bio praćen bubnjevima, pištaljkama i simbolima koji podsjećaju na globalne protestne pokrete. U Beogradu je manifestacija otišla korak dalje, sa jasnim političkim porukama i simbolima savremenog aktivizma. Zastava sa duginim bojama bila je centralni simbol skupa, a sa bine su se čuli pokliči koji neskrovito promovišu proleterijat i njegovu ideologiju koja je nanijela najveću štetu Srpskom narodu od njegovog postanka.
Takvi događaji rijetko nastaju spontano. Iza njih gotovo uvijek postoje određeni faktori, mreže, organizacije, aktivističke grupe i ideološki projekti koji nastoje oblikovati javni prostor i društvene vrijednosti.
Zašto baš 8. mart? Zato što je riječ o datumu sa snažnim istorijskim i ideološkim nasljeđem. Praznik je nastao u okviru radničkog i socijalističkog pokreta početkom 20. vijeka, a kasnije je u mnogim državama dobio gotovo institucionalni karakter. Ta istorijska pozadina i danas ga čini pogodnim simbolom za različite političke poruke.
U savremenim protestima 8. mart često postaje platforma šire ideologije koja nastoji redefinisati odnose u društvu – od porodičnih uloga do kulturnih i vjerskih autoriteta. Upravo zato reakcije na te događaje nisu samo reakcije na jedan marš, već na osjećaj da se kroz njega pokušava promijeniti vrijednosni okvir društva.
Zbog toga su slike iz Banje Luke i Beograda zapravo dio iste priče. One pokazuju kako se jedan istorijski praznik sve više pretvara u politički instrument u borbi za različite vizije društva. A kada praznik postane politička platforma, onda on više ne govori samo o ženama, već i o faktorima.
Autor: Mladen Tešanović