GDJE JE KUĆA MOJA?
Gdje odrastoh, gdje se rodih, gdje se Bogu molih?
Gdje livada moja,
kojom hodih, koju kosih, u kojoj nju prvi put poljubih?
Gdje je kruška ona,
čije plodove jedoh, pod kojom zaspah i sa koje gledah najljepše zalaske sunca?
Zašlo je.
Nama više ne svanjava.
Bol ne jenjava, a život se dešava kao da pripada nekom drugom.
Ostala je samo nada.
I djeca.
Krajiška djeca koja znaju gdje im se rodio ćaća, kuda je hodio i na koju se krušku peo.
A mene…
Mene čeka vječnost nepoznata,
lijepa i tiha kao ušće Slunj(č)ice u Koranu.
Pjesma je od srca posvećena svoj mojoj braći Krajišnicima❤️💙🤍
Autor: Mladen Tešanović

