Danas nešto preturam misli po ovoj svojoj ludoj glavi i sve se nešto mislim – jesam li ja lud ili su svi oko mene globalno skrenuli s puta? Da li je svijet pun budala ili ih je daleko manje nego što mislimo, ali su taktički raspoređene?
Pogledam na sat, pa onda pogledam u kalendar. Nešto mi se nikako ne slaže. Nešto definitivno nije u redu ili sa mnom ili sa svijetom! A sada ću reći i zašto. Inflacija i poskupljenja. Cijene namirnica svako malo skaču. Ono, nema nestašica, ali ipak neka mi neko objasni kako su meso i mlijeko jeftiniji u Baden-Virtembergu nego u RS?
Redukcije i nestašice vode usred ljeta. Toga nije bilo ni za vrijeme rata kada se probijao koridor! U 2026-toj godini ljudi se umivaju iz džezve dva kilometra od centra glavnog grada.. Naftna kriza i poskupljenja goriva. Samo još fale par-nepar restrikcije i šverceri koji prodaju gorivo na ulici u kantama, kako su po medijima strašili narod…
Politička kriza i regionalna prepucavanja. Ah, baš neobično za naše prostore! Déjà vu… Srbija vs. BiH vs. Hrvatska vs. ostatak šireg zavičaja, a svi zajedno ljube guzicu EU za pomoć da ugase katastrofalne požare jer nemaju ni za lavor, a kamoli za vatrogasnu opremu… Ratovi i konflikti u svijetu koji se prelijevaju i na nas. Zaratuju plemena u Amazoniji, a kod nas nastaje kriza u bilo kom obliku. Kod nas je kriza konstanta, baš kao i sukobi na Bliskom istoku…
Nacionalizam u porastu. Hrvati, Srbi, Bošnjaci, Crnogorci i Albanci mjere čiji je veći stepen mržnje prema onim drugima, od seobe Slovena do danas. Svi polažemo pravo na ove prostore od stoljeća sedmog, Kulina bana i 1389. godine, a sve zajedno nas pas nema za šta ujesti! Prijetnje secesijom, nacionalizmom i sukobima kao dio predizbornog programa. Kod nas su predizborni programi svih naroda i narodnosti jako kreativni! Od rata, pa do standardnih šupljih priča kako ćemo od ponedjeljka biti država za primjer…
Supersile se gledaju preko nišana, a kauboji glume svjetskog policajca. UN služi samo kao vazna za ukras na švedskom stolu.
Ekonomija nam je u teškoj dubiozi, a političari u okviru svoje samopromocije govore da nam zavide Švajcarska i Luksemburg na strelovitom razvoju i rastu! Imamo, prema njihovim riječima, standard Danske – jeste, jeste, ali iz doba vikinga…
Jedni uvode vojni rok, drugi kupuju avione, treći sklapaju dronove i šta već… Da okončam priču i raspravu sa samim sobom, šta zapravo hoću da kažem? Hoću da kažem da mi nije jasno da li je ovo ljeto druge polovine druge decenije 21. vijeka ili je ovo početak devedesetih? Da li da čekam poziv za rezervu ili da bježim sada, što dalje?
Stani, majstore, ima izaći dok kočnice još rade…
Autor: Velimir Cinik